Imunologija

poliklinika sanasa

Laboratorija predstavlja neizostavan dio medicinskog procesa, koja se bavi ispitivanjem uzoraka iz oblasti biohemije, hematologije, mikrobiologije i imunohemije u skladu sa najvišim standardima kvaliteta i zahtjevima korisnika. Tu smo da vam pružimo prije svega profesionalan rad, pouzdano izvođenje rutinskih i specijalnih analiza sa najmodernijom opremom uz konstantnu kontrolu kvaliteta u biološkom materijalu uzetom pod najstrožijim kriterijumima preanalitike, zaštite pacijenta, laboratorije i okoline.

Primjenom suvremenih metoda i tehnologija na visoko sofisticiranoj dijagnostičkoj opremi, kojom raspolaže služba uz svakodnevno provođenje kontrole kvalitete, cilj je zadovoljiti sve zahtjeve dobre laboratorijske prakse.

0 +
Usluga
0
Lokacije
0 +
Osoblja
0
godine postojanja

Usluga koju nudimo po lokacijama

01.
Grbavica
02.
Ilidža
03.
Vogošća

Polni hormoni se vade u svrhu određivanje problema sa reproduktivnim sistemom žena, najčešće radi utvrđivanja razloga otežanog postizanja trudnoće. Na temelju rezultata analize polni hormona, ginekolog odlučuje o potrebi hormonalne terapije, čiji je cilj stimulacija i sazrijevanje jajne ćelije te poticanje ovulacije. Polni hormoni koji se testiraju su estradiol (E2), folikulostimulirajući hormon (FSH), luteinizirajući hormon (LH), prolaktin (PRL), testosteron (T) i progesteron(PRG).
Povišene vrijednosti polni hormona E2 i FSH mogu upućivati na prerano iscrpljivanje jajnika zbog čega je sposobnost začeća smanjena. Povišeni LH, kada je FSH u normalnim vrijednostima, može upućivati na sindrom policističnih jajnika, a ako su oba polna hormona povišena, opet može biti riječ o preranom iscrpljivanju jajnika (menopauza). Stalno povišene vrijednosti PRL mogu spriječiti trudnoću, ali s obzirom na to da je lučenje ovog hormona uveliko povezano s uticajem stresa, njegove vrijednosti mogu znatno varirati tokom ciklusa. Zato se ponekad mora učiniti više pretraga ovog hormona u toku dužeg perioda. Povećane vrijednosti T obično su uzrokovane sindromom policističnih jajnika, ali mogu biti i rezultat nekih težih zdravstvenih problema zbog čega je potrebna daljnja dijagnostika.

NAPOMENA: Analize polnih hormona rade se iz krvi koju je potrebno vaditi od drugog do petog dana menstrualnog ciklusa. Prolaktin se uvijek treba vaditi ujutro, dva do tri sata nakon buđenja, a žena prije vađenja prolaktina treba mirovati barem 30 minuta.

Karcinom  prostate je drugi uzrok smrtnosti kod muškaraca, iza karcinoma pluća, a javlja se najčešće u dobi iznad 50 godina. Zloćudni je  tumor koji nastaje u prostati, a vremenom se može putem krvi i limfe proširiti u druge organe i tkiva. Najčešći simptomi karcinoma prostate su:
teškoće s mokrenjem (otežano mokrenje, osjećaj nepotpunog pražnjenja, krv u mokraći ili ejakulatu)
erektilna disfunkcija, smanjen volumen ejakulata
prisutnosti krvi u urinu ili sjemenu;
PSA (prostata specifični antigen) je protein koji se nalazi u stanicama prostate. Može ga se otkriti u krvi svih odraslih muškaraca. PSA se koristi kao tumorski marker u probiru i ranom otkrivanju karcinoma prostate. Vrijednosti PSA povećane su kod muškaraca s karcinomom prostate, no mogu biti povećane i kod nekih drugih bolesti prostate kao što su: benigna hiperplazija, prostatitis, akutna retencija urina, hepatitis C ili nakon ejakulacije i digitalnorektalnog pregleda.
Na rezultat određivanja PSA utječu:
neka stanja prije uzimanja uzorka (npr. manipulacije oko prostate, mjerenje  PSA u krvi potrebno je odgoditi barem 7 dana nakon digitorektalnog pregleda)
individualne razlike, zbog čega nikad nije dovoljno jedno mjerenje
Uz određivanje ukupnog PSA koji put potrebno je odrediti i slobodni PSA te omjer slobodni/ukupni PSA. Omjer slobodnog PSA i ukupnog PSA (f/t PSA) pokazao se korisnim u razlikovanju benigne hiperplazije od karcinoma kod vrijednosti PSA između 4 i 10 ng/mL. Biopsija se radi  kada je ojmer slobodnog/ukupnog PSA manji od 10%, ali i u tumačenju tog testa treba biti oprezan jer mogu istovremeno biti prisutni benigna hiperplazija i karcinom.

Kortizol je steroidni hormon, kore nadbubrežne žlijezde, koji sudjeluje u regulaciji metabolizma ugljikohidrata, masti i proteina, ima ulogu pri stresu i upali, te u različitoj mjeri djeluje na brojne sustave u tijelu čovjeka. Glavni učinci kortizola na metabolizam su: kortizol u jetri povećava glukoneogenezu (stvaranje glukoze iz aminokiselina i drugih spojeva); uzrokuje smanjenje količine proteina u svim stanicama osim u jetrenim; povećava iskorištavanja masnih kiselina za dobivanje energije u stanici, te smanjuje iskorištavanje glukoze u stanicama. Svi ti učinci dovode do povećane količine glukoze u krvi i čuvanja zaliha glukoze (sintezom glikogena – glikogeneza). Kortizol se izlučuje kao odgovor na lučenje adrenokortikotropnog hormona (ACTH), te na psihički ili fizički stres. Mjerenje koncentracije kortizola koristi se za dijagnozu bolesti i procjenu funkcije nadbubrežne žlijezde, hipofize i hipotalamusa.
ODREĐIVANJE:
Uzorak: SERUM Potrebno je vaditi krv dva puta tokom dana; 1. vađenje u razdoblju od 7 do 10 sati i 2. vađenje od 16 do 18 sati.

Povišene vrijednosti: Vrijednosti kortizola iznad referentne vrijednosti ukazuju na prisustvo Cushingovog sindroma. Osim -Cushingovog sindroma -alkoholizmu -endogenoj depresiji, anoreksiji nervozi, ozbiljnim akutnim i kroničnim sistemskim oboljenjima, prekomjernoj težini, povišenim koncentracijama estrogena kao npr. u trudnoći, terapiji estrogenima ili oralnim kontraceptivima.
Snižene vrijednosti: Nalaze se u primarnoj i sekundarnoj insuficijenciji nadbubrežne žlijezde.

a) Vrsta uzorka: Serum

Test za brzo otkrivanje antitijela na Helicobacter Pylori u krvi. Helicobacter Pylori je bakterija koja živi na stijenci želuca ili dvanaesnika. Povezana je s etiologijom gastrointestinalnih bolesti, uključujući čir želuca i dvanaesnika (peptički ulkus), aktivni i kronični gastritis.
Osobe inficirane bakterijom H. Pylori stvaraju antitijela koja su u direktnoj vezi s histološki potvrđenom infekcijom.

b) Vrsta uzorka: Stolica (brzi imunohromatografki test
Test na Helicobacter pylori antigen iz uzorka fecesa je pozdaniji indicator aktivne infekije u odnosu na serološke testove kojima se detektuje specifičan IgG antitijela u serumu.

Negativan rezultat: Upućuje na odsustvo bakterije u fecesu. Obzirom da je testiranje uzorka rađeno imunohromatografskom metodom, negativan nalaz znači da u trenutnku testiranja nije postojala infekcija sa Helicobacter pylori.
Pozitivan rezultat: Ukazuje na postojanje aktivne Helicobacter pylori infekcije pacijenata ukoliko je testiranje obavljeno prije započete terapije, a neuspjeh terapije ukoliko je testiranje obavljeno najmanje 4 sedmice nakon završetka terapije. Potrebna konsultacija gastroenterologa.

Uzorak: Serum
Humani korionski gonadotropin je glikoprotein kojeg stvaraju trofoblastične stanice posteljice. Sastoji se od dvije podjedinice, alfa i beta, koje su nekovalentno vezane. Alfa podjedinica strukturalno je identična podjedinici luteinizirajućeg hormona (LH), folikul stimulirajućeg hormona (FSH) kao i tiroideja stimulirajućeg hormona (TSH). Beta podjedinica imunološki je različita i karakteristična je za hCG. Povišen vrijednost hCG nalazi se u serumu trudnica, trofoblastičnim tumorima i tumorima zametnih stanica, prvenstveno u nesemionskim tumorima.
Razina HCG-a povezana je s veličinom tumorske mase te zbog toga ima i prognostičku vrijednost.

Beta HCG u trudnoći
Beta HCG je protein kojeg luči tkivo posteljice, a mnogi ga nazivaju i hormonom trudnoće. Upravo je beta HCG glavni pokazatelj trudnoće. Njegova je najvažnija funkcija poticanje žutog tijela u jajniku da luči progesteron, hormon koji se često naziva čuvarom trudnoće. Beta HCG može se naći u krvi otprilike osam dana nakon ovulacije, odnosno dan nakon ugnježđivanja ploda u maternicu. Dio tzv. Beta lanca, odnosno beta HCG-a može se naći u isto vrijeme u urinu i upravo on izravno utječe na stvaranje „plusića“ na testovima za trudnoću.
Vrijednost beta HCG-a u vrijeme očekivane menstruacije je otprilike 100 IU/L (međunarodnih jedinica po litri), a udvostručuje se u prosjeku svaka dva dana. Najviše vrijednosti ovoga proteina pokazat će nalazi krvi napravljen krajem prvog tromjesečja trudnoće, kada može iznositi od 100.000 do 120.000 IU/L. Nakon toga posteljica preuzima ulogu opskrbljivača progesteronom, a beta HCG počinje opadati.

Snižene vrijednosti:
Postpartum (nakon porođaja)
Pušenje

Povišene vrijednosti:
Menopauza
b-korionik gonadotropin

FT3 (slobodni trijodtironin) je oblik T3 hormona koji nije vezan na proteine. FT3 je aktivni oblik T3 hormona i čini otprilike 0, 3% od ukupne količine T3.
T3 (trijodtironin) je hormon štitnjače i zajedno s T4 (tiroksin) djeluje na metabolizam cijelog organizma. Oko 80% T3 nastaje iz T4 u ciljnim organima (primarno u jetri). Koristi se u dijagnosticiranju bolesti štitnjače pri određivanju T3 toksikoze i kod prepoznavanja rane faze hipertireoidizma.
Povišena vrijednost:
Povišena koncentracija hormona štitnjače (hipertireoza ili tireotoksikoza) posljedica je povećanog stvaranja i lučenja hormona štitnjače, zbog čega dolazi do snižavanja razine TSH. Hipertireoze nastaju najčešće zbog Basedowljeve ili Gravesove bolesti (autoimune bolesti kod koje se stvaraju antitijela na TSH-receptore štitnjače), čvorova (nodula) u štitnjači, upala štitnjače, tumora hipofize, metastatskih karcinoma štitnjače,  ili nasljednih mutacija na tireoidne receptore.
Kod hipertireoze dolazi do ubrzanja metabolizma s brojnim smetnjama kao što su nemir, razdražljivost, nesanica, pojačano znojenje, opadanje kose, lupanje srca, proljev i mršavljenje.
Snižena vrijednost:
Kod sniženih koncentracija hormona štitnjače dolazi do porasta TSH, usporava se metabolizam, što pak dovodi do trajnog umora, pospanosti, debljanja, nakupljanja tekućine u tijelu i poremećaja probave.
Uzroci primarne hipotireoze mogu biti manjak joda u hrani (endemska guša), Hashimotov tireoiditis (autoimuna bolest u kojoj propada tkivo štitnjače zbog prisutnosti antitireoidnih antitijela), subakutni i postpartalni tireoiditis, uklanjanje štitnjače kirurškim putem, poremećaji u sintezi i djelovanju hormona koji uzrokuju kongenitalnu hipotireozu u novorođenčadi.
Otkrivanje hipotireoze u novorodenčadi je važno jer ako se ne otkrije i ne liječi na vrijeme, djeca su mentalno retardirana, zaostaju u rastu i imaju neurološke poremećaje.
Sekundarnu hipotireozu uzrokuju poremećaji hipofize i hipotalamusa.

FT4 (slobodni tiroksin) je oblik T4 hormona koji nije vezan na protein, i ujedno je aktivni oblik T4 hormona.
Djelovanje hormona štitnjače je kompleksno: pojačavaju sintezu proteina i metabolizam ugljikohidrata, pojačavaju razgradnju kolesterola i triglicerida, utječu na rast i sazrijevanje tkiva i spolni razvoj, pojačavaju djelovanje katekolamina.
Određivanje slobodnog tiroksina je važno u slučaju sumnje na poremećenu funkciju štitnjače. FT4 se gotovo uvijek određuje zajedno s TSH.
Povišena vrijednost:
Povišena koncentracija hormona FT4 (hipertireoza) posljedica je povećanog stvaranja i lučenja hormona štitnjače, zbog čega dolazi do snižavanja razine TSH. Hipertireoze nastaju najčešće zbog Basedowljeve ili Gravesove bolesti (autoimune bolesti kod koje se stvaraju antitijela na TSH-receptore štitnjače), čvorova (nodula) u štitnjači, upala štitnjače, tumora hipofize, metastatskih karcinoma štitnjače,  ili nasljednih mutacija na tireoidne receptore.
Kod hipertireoze dolazi do ubrzanja metabolizma s brojnim smetnjama kao što su nemir, razdražljivost, nesanica, pojačano znojenje, opadanje kose, lupanje srca, proljev i mršavljenje.
Snižena vrijednost:
Kod sniženih vrijednosti FT4 dolazi do porasta TSH, usporava se metabolizam, što pak dovodi do trajnog umora, pospanosti, debljanja, nakupljanja tekućine u tijelu i poremećaja probave.
Uzroci primarne hipotireoze mogu biti manjak joda u hrani (endemska guša), Hashimotov tireoiditis (autoimuna bolest u kojoj propada tkivo štitnjače zbog prisutnosti antitireoidnih antitijela), subakutni i postpartalni tireoiditis, uklanjanje štitnjače kirurškim putem, poremećaji u sintezi i djelovanju hormona koji uzrokuju kongenitalnu hipotireozu u novorođenčadi.
Otkrivanje hipotireoze u novorodenčadi je važno jer ako se ne otkrije i ne liječi na vrijeme, djeca su mentalno retardirana, zaostaju u rastu i imaju neurološke poremećaje.
Sekundarnu hipotireozu uzrokuju poremećaji hipofize i hipotalamusa.

Tireotropin odnosno hormon koji stimulira štitnjaču (TSH) stvara hipofiza, žlijezda smještena na bazi mozga. TSH stimulira sintezu i lučenje metabolički aktivnih hormona štitnjače, tiroksina (T4) i trijodtironina (T3). T4 i T3 reguliraju različite biohemijske procese u organizmu neophodne za normalan rast i razvoj te metaboličke i neurološke funkcije.
Sintezu i lučenje TSH stimulira hormon koji oslobađa tireotropin (TRH) iz hipotalamusa kao odgovor na niske razine cirkulirajućih hormona štitnjače.
Povišene razine T3 i T4 inhibiraju lučenje TSH iz hipofize putem mehanizma negativne povratne sprege. Utvrđeno je da somatostatin i dopamin također koče lučenje TSH iz hipofize, što upućuje na činjenicu da hipotalamus može imati i stimulativno i inhibitorno djelovanje na sintezu i lučenje TSH iz hipofize.
Poremećaj u bilo kojem segmentu regulacije hipotalamično-hipofizno-tireoidne osovine može prouzrokovati smanjenju (hipotireoza) ili pojačanu sintezu (hipertireoza) T3 i/ili T4.

Referentne vrijednosti:
Muškarci i žene: 0, 25 – 5, 00 mIU/mL
Povišeni nalaz:
– primarna hipotireoza
– tumor hipofize

Sniženi nalaz:
– hipertireoza – hipopituitarizam (slabije aktivna hipofiza)
– sekundarna i tercijarna hipotireoza (poremećaju u hipofizi ili hipotalamusu)

Feritin je protein koji u organizmu služi kao pohrana zaliha željeza.
Njegovo određivanje u krvi prvenstveno se koristi u dijagnostici poremećaja metabolizma željeza. Dokazalo se da je određivanje feritina osjetljivija, specifičnija i pouzdanija pretraga za dokazivanje statusa željeza u ranom stadiju anemije. Također ga je korisno odrediti i kod bolesnika liječenih oralnim pripravcima željeza kako bi se procijenila popunjenost zaliha željeza i donijela možebitna odluka o prekidu liječenja.
Referentne vrijednosti
Muškarci: 70 – 435 ng/L
Žene: 10 – 160 ng/L

Povišeni nalaz:
– hemokromatoza (abnormalno nakupljanje željeza)
– oštećena jetra (ciroza, tumori)

Sniženi nalaz:
– nedostatak željeza (krvarenje, trudnoća, nedovoljan unos hranom,…)

Fibrinogen je najznačajniji protein u koagulaciji krvi. Aktivacijom koagulacije, aktivira se i trombin koji razlaže fibrinogen na 4 peptida (monomera). Monomeri fibrina se spontano nakupljaju u fibrin i tako se stvara fibrinski ugrušak.
Stvaranjem fibrinskog ugruška pokreće se proces razgradnje – fibrinoliza. Krajnji produkt razgradnje fibrina i fibrinogena su fragmenti D i E. Tipični D-dimer sadrži dvije D domene i jednu E domenu.
D-dimer nije prisutan u ljudskoj krvi, tj. plazmi. In-vivo poluvijek mu je 8 sati.
Metoda kojom se određuje D-dimer zove se imunoturbidimetrija. Glavna dijagnostička primjena testiranja D-dimera jeste isključivanje tromboembolijskih događaja poput duboke venske tromboze i plućne embolije.
Povišene vrijednosti:
Povišene vrijednosti D-dimera mogu se naći u trombotskim bolestima, zatim u tumorskoj progresiji ili metastazama, ali također i u fiziološkim stanjima kao što je trudnoća, teški fizički napor, uzimanje oralnih kontraceptiva ili starija životna dob.
Snižene vrijednosti:
Kod arterijskih tromboza, gdje je količina D-dimera jedva mjerljiva.

Referentne vrijednosti:
Muškarci i žene: < 500 ng/mL

Antitiroglobulin antitijela (anti-TG) su usmjerena na tiroglobulin-sastavni dio stanica štitinjače. Tiroglobulin (Tg) je protein koji se stvara u folikulima štitnjače: zajedno s enzimom TPO (tiroidna peroksidaza), nužan je pri jodiranju L-tirozina i stvaranju hormona štitnjače T4 i T3. Tg i TPO su potencijalno autoantigeni. TG se u normalnim uvjetima ne izlučuje u krvotok. Međutim, oštećenja folikula štitinjače tijekom upalnih stanja (tireoiditisa i autoimunog hipotireoizma) ili ubrzani poremećeni rast tkiva štitinjače (što se može primjetiti u Gravesovoj bolesti) može dovesti do propuštanja TG u krv. To rezultira stvaranjem autoantitijela na TG (anti-TG) kod nekih pojedinaca.
KLINIČKI ZNAČAJ:
Povišenu razinu antitijela na tiroglobulin (anti-Tg) nalazimo u serumu osoba koje imaju: -Hashimotov tiroiditis – primarni miksedem – Gravesova bolest – blaga hiper- ili hipotireoza – druge autoimune bolesti (reumatoidni artritis, sistemski eritematozni lupus) Autoimune bolesti štitnjače se relativno često javlja u odnosu na druge autoimune bolesti. Najčešći autoimuni poremećaj u štitnjači dovodi do slabijeg rada štitnjače i poznat je pod nazivom Hashimotova bolest ili kronični limfocitni tireoiditis.
U ovom poremećaju između ostalog u krvi bolesnika nalazimo povišeno jedno ili oba protutijela (anti-TPO i/ili anti-Tg). Koncentracija antitijela u krvi varira s obzirom to koliko je autoimuna bolest aktivna, te ih je potrebno kontrolirati barem jednom godišnje. Tretiranjem autoimune bolesti, odnosno imunološkog sustava, moguće je značajno smanjiti koncentraciju antitijela u krvi. Anti.TG je dijagnostičkei nedovoljno osjetljiv, pa se najčešće kombinira s antitijelima na tireoidnu peroksidazu (anti-TPO). Zajedno s antitijelima anti-TPO, anti -Tg nađen je kod 70-80% osoba oboljelih od Hashimota i kod 30% osoba sa Gravesovom bolesti. Razina anti-Tg može se tijekom bolesti potpuno normalizirati, no isto tako i opet porasti.

Anti TPO-Antitijela na tiroidnu peroksidazu- enzim koji sudjeluje u proizvodnji hormona štitnjače (tiroksina, T4 i trijodtironina, T3). Anti TPO kao i anti-TG ukazuje na neki od autoimunih poremećaja u radu štitinjače. U autoimunim poremećajima, vaš imunološki sustav stvara protutijela koja pogrešno napadaju normalno tkivo. Protutijela koja napadaju štitnjaču uzrokuju upalu i oštećuju funkciju štitnjače.
KLINIČKI ZNAČAJ:
Anti TPO i anti TG potrebno je odrediti ako vrijednosti hormona štitinjače odstupaju od normalnih vrijednosti, ukoliko su ultrazvučnim pregledom uočene promjene u tkivu štitinjače, te kod trudnica s povećanim rizikom za poremećaj funkcije štitinjače. Povišeni nalaz Anti TPO: – Hashimotov tiroiditis – primarni miksedem – Gravesova bolest. Drugi autoimuni poremećaji koji mogu izazvati povišena anti TPO uključuju: -Sjogrenov sindrom, -lupus, -reumatoidni artritis, -perniciozna anemija.

Vitamin D ili kalciferol je antirahitični vitamin, a često ga nazivaju i vitaminom sunca. Iz povijesnih se razloga svrstava među vitamine iako se po većini obilježja radi o hormonu (steroidna struktura). Zajedno sa paratireoidnim hormonom regulira koncentraciju kalcijevih iona u plazmi. Prije njegova otkrića mnogi ljudi su bolovali od rahitisa, a posebno djeca. Zato su mu u prošlosti posvetili naročitu pažnju. Danas se zna da taj vitamin može spriječiti i liječiti rahitis. Vitamin D je topiv u mastima te se može taložiti u organizmu. U organizam ga unosimo hranom, izlaganjem sunčevoj svjetlosti i korištenjem multivitaminskih pripravaka.
NALAZ:
Referentni interval se prikazuje na svakom validiranom nalazu.

Alergo testove ispitujemo novom metodom: „Polycheck® brendom“. 
Polycheck® je brend BioCheck GmbH. To je skraćenica za tehnologiju kojom se olakšalo testiranje multiparametara u ljudskoj i veterinarskoj medicini. Kvantitativna prikazivanje različitih parametara, mogu se obraditi u jednom testu. BioCheck Imaging Software ocjenjuje testove precizno. 
Posljednjih 30 godina porastao je broj pacijenata sa alergijskim oboljenjima u industrijskim zemljama tako da se može reći da svaki treći Europljanin ima neki vid alergijske reakcije. 
Posebno zabrinjava činjenica da je u najvećem procentu zahvaćena mlada populacija.
Alergija predstavlja intenzivnu reakciju imunološkog sustava na tvar iz našeg prirodnog okruženja, a tvar koja izaziva alergijsku reakciju naziva se alergenom. Organizam može biti alergičan zapravo na bilo koju tvar s kojom je u kontaktu, te gotova svaka tvar iz okoline može biti potencijalni alergen.

Alergeni se mogu podijeliti u dvije velike skupine, tačnije na inhalatorne alergene, koji alergijsku reakciju izazivaju nakon što u organizam dospiju udisanjem, pa toj skupini pripadaju pelud raznih biljaka, grinje, prašina, epitelne stanice mačaka i pasa, te na nutritivne alergene koji alergijsku reakciju uzrokuju nakon unosa određenih namirnica u organizam. Toj skupini pripadaju namirnice poput kikirikija, jaja, morskih plodova, žitarica i ostalih namirnica.

Međutim, alergijske reakcije mogu biti izazvane i lijekovima, a vrlo čest uzročnik alergija je penicilin, ili pak ubodima insekata.

Simptomi alergije mogu biti različiti, a variraju od čestog suzenja očiju, pojave konjunktivitisa, svrbeža i peckanja očiju, nosa i grla, pa do začepljenosti nosa, otežanog disanja, otečenosti jezika, nepca ili ždrijela, kihanja, kašljanja, kožnog osipa, svrbeža kože, povraćanja i proljeva.


Radimo slijedeće alergo testove:
• inhalatornih alergena: 20 alergena (polen (breze, johe, lijeske, hrasta, livadske macice, raži, crnog pelina, bokvice), evropske i američke grinje, epitel (psa, mačke, konja, zamorca, hrčka, zeca), plijesan (cladosp. herbarum, pen. notatum) i buđ – alternaria alternata);
• nutritivnih alergena: a) 20 alergena - (lješnik, kikiriki, orah, badem, mlijeko, bjelanjak jajeta, žumanjak jajeta, kazein, krompir, celer, mrkva, paradajz, bakalar, škampi, breskva, jabuka, soja, pšenično brašno, susam i raženo brašno), 
b) 10 alergena - kikiriki, susam, svinjetina, piletina, govedina, bakalar, citrusni mix, breskva, paradajz i celer;
• alergo test na lijekove: 10 alergena (benzilpenicilin (penicilin G),
fenoksiimetilpenicilin (penicilin V), ampicilin, amoxicilin, sulfametoksazol, cefalosporini,
ofloksacin, cefaklor, tetraciklin, i eritromicin);
• alergo test na mliječne proizvode i gluten: 6 alergena (mlijeko, alfa laktalbumin, beta laktoglobulin, kazein, bovine serum albumine i gluten);
• atopic paleta: 30 alergena - mix inhalatornih i nutritivnih alergena (mlijeko, alfa-laktalbumin, beta-lactoglobulin, kazein, bjelanjak, žumanjak, bakalar, kikiriki, kakao, soja, jabuka, mrkva, paradajz, mix brašna, pileće meso, citrusni mix, riža, 6 mix trava, raženi polen, epitel psa, epitel mačke, plijesan - cladosporium herbarum, buđ - alternaria altherata, gljivice - aspergillus fumigatus, kućne grinje (Evropske) - D. pteronyssinus, kućne grinje (američke) - D. farinae, polen lješnjaka, polen breze, polen pelina, CCD - Krizno-reaktivne ugljikohidratne determinante.

Test koji se nalazi na listi EU!
Riječ je o brzom i pouzdanom testu (BAT test) kojim se otkrivaju specifični antigeni SARS-CoV-2, a nalazi se na popisu testova odobrenih u Europskoj uniji.
Testiranje se izvodi uzimanjem brisa nazofarinksa/nosa, a rezultati testa budu gotovi za 30 minuta.

Pouzdan i brz hromatografski imunološki test za kvantitativno otkrivanje specifičnih antigena SARS-CoV-2 prisutnih u nazofarinksu.
Ova se metoda oslanja na izravno otkrivanje virusnih proteina SARS-CoV-2 u brisevima nosa i drugim respiratornim izlučevinama pomoću imunološkog ispitivanja bočnog protoka (koje se naziva i RDT) koje daje brze rezultate.
Testiranje se izvodi uzimanjem brisa nazofarinksa/nosa.

Zlatni standard za dijagnostiku COVID-19 su testovi amplifikacije nukleinskih kiselina (engl. Polymerase chain reaction – PCR). Pozitivni rezultati moraju se dokazati pozitivnim nalazom barem dvaju ciljnih virusnih gena (N, E, S i RdRP GENI) specifičih za novi koronavirus (SARS-CoV-2).
Negativan PCR nalaz ne isključuje infekciju SARS-CoV-2. Uzroci zbog kojih nalaz može biti lažno negativan su višestruki: loš kvalitet uzorka, uzimanje uzorka prerano ili prekasno nakon infekcije, neadekvatno pohranjivanje i transport uzorka, mutacije virusa, te greške u izvođenju testa. Testiranje treba obavezno ponoviti u slučaju negativnog nalaza kod bolesnika s visokim indeksom sumnje na bolest COVID-19.

METODA: Test se bazira na principu imunohemijske ELISA metode, odnosno detekcije
COVID - 19 specifičnih IgG/ IgM antitijela u uzorcima ljudskog seruma.

Interpretacija testa na COVID - 19 IgG/IgM antitijela:
IgM pozitivan/IgG negativan: znak svježe infekcije, pacijent zarazan za okolinu,
preporucuje se samoizolacija. Može se uraditi PCR ili antigen test kao potvrdni test.
IgM/IgG pozitivni: faza rekonvalescence - ozdravljenja. Pacijent nije zarazan za
okolinu.
IgG pozitivan/IgM negativan: pacijent bio u kontaktu sa virusom ili je preležao
Covid 19. Ima imunitet.
Negativna IgG/IgM antitijela: nema znakova imuniteta COVID-19, ali se ne
isljucuje da postoji infekcija u ranoj fazi, ako postoji sumnja na kontakt, ponoviti test
za 5-7 dana.
Napomena: Kod većine pacijenata je prisutan dugoperzistirajući IgM, zato to je
virus prisutan u ćelijama više organskih sistema pacijenta, iz kojih se virus oslobađa i
podražuje imunološki sistem na stvaranje IgM antitijela.
Dakle ako je pacijent duže vremena IgG/IgM pozitivan slobodno se može smatrati
nezaraznim za okolinu, što se može potvrditi i sa PCR ili antigenskim testom.
Iskustvo Ijekara govori da su brisevi na virus tih pacijenata negativni.
Bolje je da je IgG veći od IgM-a, jer to govori da je pacijent blizu konačnog ozdravljenja.

Brzi imunohromatografski test za kvalitativnu detekciju antitijela na HIV tipa 1 i 2 u uzorku humanog seruma ili plazme.
U slučaju pozitiviteta ovog testa, radi se potvrdni PCR RNA test i konsultuje ljekar za dalju obradu.

Brzi imunohromatografski test za kvalitativnu detekciju antitijela na HCV u uzorku humanog seruma ili plazme.
U slučaju pozitiviteta ovog testa, radi se potvrdni PCR RNA test i konsultuje ljekar za dalju obradu.

Brzi imunohromatografski test za kvalitativnu detekciju HBsAg u uzorku humanog seruma ili plazme. Koristi se u otkrivanju infekcije virusom hepatitisa B.
U slučaju pozitiviteta ovog testa, radi se potvrdni PCR RNA test i konsultuje ljekar za dalju obradu.

Brzi imunohromatografski test za istovremeno kvalitativno određivanje prisustva opojnih droga i njihovim metabolita u ljuskom urinu.
Test je specifičan za:
AMP (amfetamini)
MET (metamfetamini)
MDMA (ecstasy)
COC (cocain)
THC (marihuana i hašiš)
BAR (barbiturati)
BZO (benzodiazepin)
MOP (opijati)
BUP (buprenorfin)
MTD (metadon)

Scroll to Top