Biohemija

poliklinika sanasa

Laboratorija predstavlja neizostavan dio medicinskog procesa, koja se bavi ispitivanjem uzoraka iz oblasti biohemije, hematologije, mikrobiologije i imunohemije u skladu sa najvišim standardima kvaliteta i zahtjevima korisnika. Tu smo da vam pružimo prije svega profesionalan rad, pouzdano izvođenje rutinskih i specijalnih analiza sa najmodernijom opremom uz konstantnu kontrolu kvaliteta u biološkom materijalu uzetom pod najstrožijim kriterijumima preanalitike, zaštite pacijenta, laboratorije i okoline.

Primjenom suvremenih metoda i tehnologija na visoko sofisticiranoj dijagnostičkoj opremi, kojom raspolaže služba uz svakodnevno provođenje kontrole kvalitete, cilj je zadovoljiti sve zahtjeve dobre laboratorijske prakse.

0 +
Usluga
0
Lokacije
0 +
Osoblja
0
godine postojanja

Usluga koju nudimo po lokacijama

01.
Grbavica
02.
Ilidža
03.
Vogošća

Glukoza je najznačajniji izvor energije prijeko potrebne za mišićni rad i sve ostale procese u organizmu.
Razina glukoze u krvi ovisi o vremenu koje je prošlo od unosa hrane u organizam i o tjelesnoj aktivnosti. Inzulin je hormon koji se luči kad se povisi koncentracija glukoze u krvi i odgovoran je za njezin unos u stanice.
Razni poremećaji regulacije glukoze uzrokuju povećanje (hiperglikemiju), odnosno smanjenje (hipoglikemiju) koncentracije glukoze u krvi.
Određivanje razine glukoze u krvi klinički je značajno za dijagnozu i praćenje terapije dijabetesa (šećerne bolesti).
Referentne vrijednosti
Muškarci i žene: 3, 9 – 6, 2 mmol/L
NAPOMENA: Za ovu pretragu se mora biti natašte.

Urea nastaje u jetri kao konačni proizvod metabolizma aminokiselina. Njeno stvaranje stoga ovisi o dnevnom unosu proteina te endogenom metabolizmu proteina. Većina uree se izlučuje putem bubrega, te se 40 – 60% vraća ponovo natrag.
Referentne vrijednosti
Muškarci i žene: 2, 5 – 7, 5 mmol/L
Povišeno
Povećane vrijednosti uree u krvi mogu se naći u akutnoj i hroničnoj bolesti bubrega, opstrukciji mokraćnog sustava, zatim manje značajno kod dekompenzacije srca, gastrointestinalnog krvarenja, Addisonove bolesti.
Sniženo
Snižena razina uree ukazuje na tešku bolest jetre, celijakiju, nefrotski sindrom.

Metabolizam kreatina i kreatinina se odvija u bubrezima, mišićima, jetri i gušterači. Po strukturi kreatin je metilguanidooctena kiselina. Kreatin je supstanca koja čini 98% ukupne mišićne mase a igra bitnu ulogu u mišićnoj kontrakciji. Izlučuje se u obliku anhidrida, tj. kao kreatinin. Koncentracija kreatina u serumu povišena je kod atrofije i distrofije mišića, te nakon amputacije ekstremiteta. Povećana kreatinurija je posljedica poremećene reapsorpcije kreatina u tubulima. Određivanje kreatinurije ima dijagnostičku važnost samo ako se radi o atrofiji i regeneraciji mišića u miopatijama. Kreatin-fosfat se u mišićnim stanicama i spontano raspada pri čemu nastaje kreatinin.
Gubitkom molekule vode iz kreatina nastaje kreatinin. Kreatinin se krvnom plazmom prenosi do bubrega, gdje se glomerularnom filtracijom i djelomičnom ekskrecijom u tubulima uklanja iz organizma. Koncentracija kreatinina u serumu ovisi prije svega o glomerularnoj filtraciji. Količina kreatinina u plazmi kao i u mokraći prilično je konstantna vrijednost i u relaciji je s ukupnom mišićnom masom. Budući da se kreatinin stvara endogenim putem i da se ne reapsorbira u tubulima, kreatinin u serumu predstavlja vjerodostojan pokazatelj funkcije glomerula.


RIZIČNI ČIMBENICI:
Snižene vrijednosti:
– Dnevni ritam: ujutro – Trudnoća (prvi i drugi trimestar)
Povišene vrijednosti:
– Dnevni ritam: poslijepodne – Vrućica – Povećana mišićna masa – Stres – šok – Trauma – Tjelesni napor – Gladovanje
UTJECAJ LIJEKOVA:
Smanjene vrijednosti:
amikacin, amonijev heparin, askorbinska kiselina, cefaklor, cefalotin, cefamandol, cefazolin, cefradin, cefuroksim, citrati, dipiron, dopamin, etamsilat, fenacemid, metildopa, N-acetilcistein, norfenefrin, sarcozin
Povećane vrijednosti:
acetaminofen, acetoheksamid, aminohipurna kiselina, askorbinska kiselina, azlocillin, cefaklor, cefaleksin, cefaloridin, cefalotin, cefamandole, cefazolin, cefiksim, cefoksitin, cefoperazon, cefotiam, cefpirom, cefradin, cefsoludin, cefuroksim, dopamin, fenolsulfoftalein, flucitozin, glicerol, glikociamidin, laktuloza, levodopa, lidokain, litij, metildopa, moksalaktam, nitrofurantoin, nitrometan, novaminsulfon, rezorcinol, sarcozin, sulbaktam, sulfametoksazol, sulfasalazin, sulfobromftalein, alfa-ketoglutarat, beta-Hidroksibutirat, Kreatinin u mokraći : askorbinska kiselina, asparagin, cefalotin, cefoksitin, fenolsulfoftalein, glikociamidin, histidin, indole, levodopa, nitrofurantoin, nitrofurazone, rezerpin
NALAZ: Referentni interval se prikazuje sa svakom validiranom nalazu.

Mokraćna kiselina je konačni produkt metabolizma egzogenih i endogenih purina. Čovjek izlučuje mokraćnu kiselinu kao konačni metabolički produkt purina. Mokraćna kiselina izlučuje se iz cirkulacije najvećim dijelom u mokraći (oko 75%), oko 25% izlučuje se u crijevo, gdje je razgrađuju crijevne bakterije.
Najpoznatije povećanje nivoa mokraćnje kiseline u krvi je giht.
Giht je specifični oblik hroničnog artritisa koji je izazvan poremećajem metabolizma mokraćne kiseline. To je bolest koja napada starije, genetski predisponisane osobe, a poznata je oduvijek. Rijeđe se javlja kod povećanog unosa purina hranom, bubrežne insuficijencije, akutne i hronične bolesti bubrega, leukemije, limfoma, policitemije, psorijaze, posta, gladovanja i hemoterapije.
Snižene vrijednosti mokraćne kiseline u krvi mogu nastati kao posljedica smanjene proizvodnje mokraćne kiseline kao što se javlja kod nasljedne ksantinurije, nasljednog nedostatka enzima purin-nukleozid-fosforilaze te terapije alopurinolom.
NALAZ: Referentni interval se prikazuje sa svakom validiranom nalazu.

Holesterol i trigliceridi su osnovni elementi lipidnog statusa (lipoproteinske frakcije), koji u velikoj mjeri prikazuje opšte stanje zdravlja organizma. Ispitivanja osnovnog lipidnog statusa podrazumijeva određivanje koncentracije:
Holesterola
Triglicerida
HDL-holesterola
LDL-holesterola
Pored postavljanja dijagnoze dislipidemija, ispitivanje lipidnog statusa ima za cilj i utvrđivanje rizika za nastanak kardiovaskularnih oboljenja, kao i primjenu i praćenje terapije za liječenje dislipidemija.
Dislipidemije predstavljaju metaboličke poremećaje u kojima dolazi do promjene koncentracije jedne ili više lipidnih odnosno lipoproteinskih frakcija u krvi. Mogu se manifestovati kao hiperlipidemije (hiperlipoproteinemije) i hipolipidemije (hipolipoproteinemije), mada se češće sreću koncentracije lipida iznad preporučenih vrijednosti. 
Holesterol je steroid neophodan za normalno funkcionisanje organizma jer predstavlja važnu strukturnu komponentu ćelijskih membrana, prekursor je u sintezi žučnih kiselina, steroidnih hormona i vitamina D. Potvrđeno je da postoji pozitivna veza između koncentracije holesterola u serumu i rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti. 
Stoga koncentracija ukupnog holesterola služi kao jedan od parametara za praćenje i tretman kardiovaskularnih bolesti, a i kritičan je faktor u patogenezi ateroskleroze – inflamatornog oboljenja zida krvnog suda koje se odlikuje pre svega deponovanjem lipida u arterijskom zidu kao posljedice oksidativnog stresa tj. povećane produkcije slobodnih radikala u organizmu.
Visok holesterol
Preporučene koncentracije ukupnog holesterola su < 5, 3 mmol/L, umjereno-rizične od 5, 3 – 6, 19 mmol/L, dok se vrijednosti ≥ 6, 2 mmol/L smatraju visoko-rizičnim.
Na vrijednosti holesterola utiču faktori poput starosti, pola, nasljeđa, načina ishrane, fizičke aktivnosti i nekih hormona (hormon rasta, glukagon i tiroksin smanjuju koncentraciju holesterola u plazmi). Holesterol je kod muškaraca uvijek viši nego kod žena prije menopauze, dok je poslije menopauze odnos obrnut – žene imaju više vrednosti holesterola nego muškarci.
Vrijednost holesterola u serumu iznad 5, 3 mmol/L se naziva hiperholesterolemija. Ona se javlja uslijed primarnih hiperlipoproteinemija, mada može biti i posljedica pridruženih bolesti (dijabetes melitus, nefrotski sindrom, tireoidna disfunkcija).
Nizak holesterol
Snižena vrijednost holesterola (hipoholesterolemija) može biti posljedica ili primarnih hipolipoproteinemija ili se sekundarno javlja kod nekih maligniteta i endokrinih bolesti. 
HDL – “dobar holesterol”
HDL-holesterol se popularno naziva i „dobar holesterol“, i predstavlja antiaterogeni lipoprotein najveće gustine, a najmanje veličine od svih lipoproteina. Zajedno sa LDL lipoproteinskom frakcijom sadrži najveći udio holesterola u organizmu – jednu trećinu ukupnog sadržaja holesterola. 
Najveći značaj HDL-holesterola se ogleda u njegovoj kardioprotektivnoj ulozi i prevenciji srčanih oboljenja, jer je dokazano da porast nivoa HDL-holesterola za 1% smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti za 2-3%. Poznato je takođe da on redukuje rizik od tromboze time što inhibira aktivaciju trombocita i njihovu agregaciju, a još se smatra i da HDL čestica omogućava regeneraciju normalne funkcije endotela krvnog suda. 
Snižene vrijednosti HDL holesterola
Poželjne vrijednosti HDL-holesterola su ≥ 1,55 mmol/L, dok se vrijednosti < 1,0 mmol/L smatraju visoko-rizičnim, s tim što žene prosječno imaju viši HDL-holesterol od muškaraca u toku cijelog života.
LDL – “loš holesterol”
LDL-holesterol se popularno naziva i „loš holesterol” i predstavlja proaterogeni lipoprotein niske gustine, koji ima aterogenu ulogu i najvažniji je parametar u cilju procjene rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti, a ciljni je parametar za liječenje većine displipidemija.
Za određivanje koncentracije LDL-holesterola u rutinskim laboratorijama se najčešće koristi Friedwald-ova formula, za koju je neophodno odrediti koncentracije ukupnog holesterola, triglicerida i HDL-holesterola, osim u slučaju kada je koncentracija triglicerida ≥ 4, 52 mmol/L kada se ova formula ne može primjeniti. 
Visoke vrijednosti LDL
Optimalnom koncentracijom LDL-holesterola se smatra vrijednost ispod 2, 6 mmol/L, graničnom od 2, 6 – 3, 34 mmol/L, visoko-rizičnom od 3, 35 – 4, 89 mmol/L, dok se vrlo visoko-rizičnom smatraju koncentracije ≥ 4, 9 mmol/L.

Trigliceridi
Trigliceridi su estri glicerola i masnih kiselina i oni mogu biti biljnog i životinjskog porijekla, a njihovo porijeklo u organizmu egzogeno, ako se unose hranom ili endogeno, kada se sintetišu u jetri. 
Koncentracija triglicerida se određuje u cilju postavljanja dijagnoze i praćenja terapije familijarne hipertrigliceridemije, utvrđivanja rizika za nastanak kardiovaskularnih bolesti i za izračunavanje koncentracije LDL-holesterola. 
Trigliceridi - vrijednosti
Optimalna vrijednost triglicerida je niža od 1, 9 mmol/L
Granično-visoka vrijednost od 1, 9 – 2, 25 mmol/L
Visoko-rizičnim se smatraju koncentracije od 2, 26 – 5, 64 mmol/L
Vrlo visoko-rizične su vrijednosti ≥ 5, 65 mmol/L.
NAPOMENA: Uzorak krvi za određivanje koncentracije lipidnog statusa se uzima 12h nakon posljednjeg obroka.

Bubrežni klirens je mjera za funkcionalnu sposobnost bubrega. Pod pojmom klirensa podrazumijeva se broj mililitara plazme koja se u 1 sekundi “očisti” od neke tvari. Za ispitivanje funkcionalne sposobnosti bubrega pomoću klirensa koriste se tvari koje ispunjavaju sljedeće uvjete: moraju se slobodno filtrirati kroz glomerul, ne smiju se vezati na proteine plazme i koncentracija u plazmi i raspodjela tvari mora biti konstantna.
Tvari koje se samo filtriraju kroz glomerule i koje se niti reapsorbiraju niti izlučuju u tubulima koriste se za ispitivanje funkcije glomerula (npr. inulin, manitol, kreatinin). Za ispitivanje glomerularne funkcije bubrega najčešće se određuje endogeni kreatinin klirens. Kreatinin se filtrira kroz glomerule, veoma malo se reapsorbira u tubulima i nešto se malo secernira u tubulima. Klirens endogenog kreatinina s manjim odstupanjima odgovara glomerularnoj filtraciji. Vrijednosti kreatinin klirensa su nešto više od glomerularne filtracije i to zbog toga što u tubulima dolazi do izvjesnog izlučivanja kreatinina.
ODREĐIVANJE:
Koncentracija kreatinina se određuje fotometrijski Jaffeovom metodom pomoću pikrinske kiseline. Uzorak za analizu je serum, plazma (EDTA ili heparin) i urin (24satni).

KLINIČKI ZNAČAJ:
Određivanje vrijednosti kreatinina u serumu i mokraći je važan dijagnostički podatak za procjenu bubrežne funkcije. Međutim, samo određivanje koncentracije kreatinina u serumu nije uvijek dovoljno pouzdano, jer i osobe s normalnim vrijednostima kreatinina mogu imati oštećenje bubrega i smanjenu glomerularnu filtraciju. U ranom stadiju bubrežnog oštećenja relativno male promjene koncentracije kreatinina u serumu su povezane s velikim promjenama glomerularne filtracije. 1) Fiziološke promjene
Pri procjeni rezultata kreatinin klirensa treba uzeti u obzir ovisnost godine starosti i glomerularne filtracije. Za odrasle osobe vrijedi slijedeća formula: Glomerularna filtracija (ml /min) = 157 – (1.16 x dob izražena u godinama) odnosno Glomerularna filtracija (ml /s) = 2.61 – (0.019 x dob izražena u godinama) 2) Patološke promjene A) Povećane vrijednosti kreatinin klirensa kod: Akromegalije / Opeklina B) Snižene vrijednosti kreatinin klirensa kod: Akutnog i kroničnog pijelonefritisa / Anoreksije nervoza / Ciroze jetre / Ekstrahepatalne bilijarne opstrukcije / Embolije bubrežne arterije / Gihta / Glomerulonefritisa / Nedostatka hormona rasta / Hepatolentikularne degeneracije / Hiperparatireoidizma / Kongestivnog zatajivanja srca / Medularne cistične bolesti / Multipnog mijeloma / Policistične bolesti bubrega / Pre-eklampsije / Renalne vaskularne hipertenzije / SLE
RIZIČNI ČIMBENICI:
Snižene vrijednosti:
– Dehidratacija – Dob – Fizički napor (teški) – Gladovanje – Nefrektomija – Trovanje olovom – Vegetarijanstvo
Povišene vrijednosti:
– Dijeta bogata proteinima – Dnevni ritam – Fizički napor – Menstrualni ciklus – Pretilost – Trudnoća
UTJECAJ LIJEKOVA:
Smanjene vrijednosti:
cefalotin, cefoksitin
Povećane vrijednosti:
cefoksitin, levodopa
NALAZ:
Referentni interval se prikazuje sa svakom validiranom nalazu.

Natrij je glavni izvanstanični elektrolit. Ima važnu ulogu u normalnoj distribuciji vode i održavanju osmotskog pritiska u izvanstaničnoj tekućini.
Povećana koncentracija natrija u krvi (hipernatrijemija) pojavljuje se zbog:
– povećanog gubitka vode iz organizma
– povećanog unosa soli hranom bez adekvatnog unosa vode
Smanjena koncentracija natrija u krvi (hiponatrijemija) nastaje zbog:
– pretjeranog uzimanja diuretika
– produženog povraćanja
– smanjenog unosa soli hranom

Referentne vrijednosti:
Muškarci i žene: 135 – 145 mmol/L
Povišeni nalaz:
– Cushingov sindrom
– dehidratacija
Sniženi nalaz:
– Addisonova bolest
– ciroza jetre
– hipertenzija

Kalij je glavni unutarstanični elektrolit.
Sniženi nalaz:
– gubitka K zbog povećanog izlučivanja urina, povraćanja, proljeva
– nedovoljnog unosa prehranom
– naglog prelaska u stanice
Povišeni nalaz (hiperkalijemija):
– smanjeni unos tekućine (pogotovo ako postoji neka bolest bubrega)
– nedovoljno izlučivanje putem bubrega

Referentne vrijednosti:
Muškarci i žene: 3, 8 – 5, 1 mmol/L

Hloridi zajedno sa ostalim elektrolitima (natrijumom, kalijumom i bikarbonatima) učestvuju u regulaciji acido-baznog statusa i balansa vode u organizmu.
 
Zašto se određuju i kod koga se trebaju određivati?
Hloridi se koriste kao pomoć u dijagnostici i praćenju niza poremećaja koji utiču na acido-bazni status i balans vode u organizmu koji za posledicu imaju snižen ili povećan nivo hlorida.
Hloridi se određuju osobama koje vrše rutinski medicinski pregled (kada se određuje zajedno sa natrijumom, kalijumom i bikarbonatima), osobama koje imaju znake i simptome oboljenja (srca, bubrega, nadbubržne žlezde, itd.) koji mogu da dovedu do disbalansa elektrolita, kao i za praćenje uspešnosti terapije ovih oboljenja.

Organizam odrasle osobe sadrži oko 1 - 1, 5 kg kalcija. Najveći dio se nalazi u kostima, a samo mali dio u krvi (1%). Kalcijevi ioni sudjeluju u prijenosu živčanih podražaja, održavaju normalnu mišićnu aktivnost, sudjeluju u procesu zgrušavanja krvi.
Referentne vrijednosti
Muškarci i žene: 2, 15 – 2, 58 mmol/L
Povišeni nalaz:
– hiperparatireoidizam (povećana koncentracija parathormona)
– metastatski tumor kostiju
Sniženi nalaz:
– hipoparatireoidizam (smanjena koncentracija parathormona)
– akutna upala gušterače
– ciroza jetre

Željezo se prima hranom u kojoj se nalazi u dvovalentnom (fero-oblik) ili trovalentnom obliku (feri-oblik). U lumenu crijeva se reducira u dvovalentni oblik, jer kao takvo može proći membranu stanica. U epitelnim stanicama crijeva željezo ponovno prelazi u feri-oblik (Fe+++), te prelazi u plazmu gdje se veže na bjelančevinu transferin (siderofilin). Željezo vezano na transferin normalno se prenosi do organa, gdje ga prihvaća bjelančevina apoferitin, te se željezo skladišti u obliku feritina i hemosiderina. Najveći dio rezervi željeza nalazi se u jetri, nešto manje u koštanoj srži i slezeni. Ukupna količina željeza u organizmu zdravog odraslog muškarca iznosi oko 3.5 g, te 2.45 g kod odrasle ženske osobe. 66-70% ove količine nalazi se u hemoglobinu, 4% mioglobinu i oko 30% u spremištima (kao hemosiderin i feritin). Mali dio nalazi se u sastavu još nekih spojeva u organizmu (flavoproteini, katalaza).
ODREĐIVANJE:
Željezo se određuje direkntom fotometrijskom metodom. Uzorak za analizu je serum ili heparinizirana plazma. Uzorak za analizu ne smije biti hemolitičan.
KLINIČKI ZNAČAJ:
1) Fiziološke varijacije koncentracije željeza Normalna trudnoća – Progresivno smanjenje koncentracije željeza nakon očekivanog termina porođaja uz istodobni porast TIBC-a 2) Patološke promjene koncentracije željeza A) Povećane vrijednosti koncentracije željeza kod: Akutne i portalne ciroze / Akutne i subakutne nekroze jetre / Akutne intermitentne porfirije / Akutne limfatične leukemije / Akutnog trovanja željezom / Alkoholne ciroze / Anemije zbog deficita vitamina B6 / Aplastične anemije / Bolesti jetre (akutni hepatitis) / Cis-Platin terapije / Deficita folne kiseline / Gaucherove bolesti / Hemolitičke anemije / Hepatogene hipersideremije / Homozigotne talasemije / Hormonalne terapije / Idiopatske hemokromatoze / Infekcija / Uzimanja lijekova koji sadrže željezo / Masivne i učestale transfuzije / Megaloblastične anemije / Nekroze stanica jetre / Uzimanja oralnih kontraceptiva / Perniciozne anemije / Poliartritis nodoze / Ponavljanja transfuzije krvi / Porfirije kutanea tarda / Pretjeranog unosa željeza (intravenski ili intramuskularno) / Sekundarne hemokromatoze / Sideroblastične anemije / Talasemije minor i major / Trovanja olovom / Uzimanja estrogena. B) Snižene vrijednosti koncentracije željeza kod: Anemije zbog deficita željeza / Celijake / Davatelja krvi / Defekta u resorpciji / Dojenčadi i male djece (male rezerve željeza kod novorođenčadi) / Dojenja / Eksudativne enteropatije / Gastrointestinalno krvarenja / Hemodijalize / Hipo- i atransferinemije / Hipotiroidizma / Histoplazmoze / Infarkt miokarda / Infekcija / Jednolične ishrane (alkoholičari, kod novorođenčadi daje se čisto kravlje mlijeko, vegetarijanci) / Kronične upale / Krvarenja zbog uzimanja salicilata ili butazolidina / Kvašiorkora / Malarije / Maligne bolesti / Masivne hemoglobinurije zbog intravazalne hemolize / Menoragije i metroragije / Nedovoljnog primanja željeza / Nefrotskog sindroma / Neoplazije / Resekcije želuca ili crijeva / Septikemije / Stresa / Tifusne groznice / Trudnoće / Uremije.
RIZIČNI ČIMBENICI:
Snižene vrijednosti:
Biološka varijacija tijekom 24 sata i dan na dan
Dnevni ritam: večer EDTA Fluoridi - Gubitak željeza prilikom deproteinizacije – Lipemija - Menstruacijski ciklus - Oksalati - Stres – Trudnoća - Zdrav čovjek tijekom dana varijacije do 12.9% i 26.6% dana na dan.
Povišene vrijednosti:
Alkoholizam - Dnevni ritam: ujutro Hemoglobin – koncentracija od 140 mmol/L povisuje koncentraciju željeza za 2-4 mmol/L - Hemoliza -Koncentracija željeza ovisi o uzimanju hrane i može se unutar 10 minuta promijeniti - Litijev heparin - Oralni kontraceptivi - Podveza žile > 1 min (6.7%) Serum dobiven rutinskim načinom uzimanja sadrži 10-30 mg/L slobodnog hemoglobina. 1mg hemoglobina veže 3.5 mg Fe, a što može dovesti do povećanja Fe u serumu 0.6 – 2.2 mmol/l - Spol
UTJECAJ LIJEKOVA:
Smanjene vrijednosti:
deferoksamin, penicilamin, pirazinamid
Povećane vrijednosti:
cefotaksim, rifampin, željezo dekstran kompleks
interval se prikazuje na svakom validiranom nalazu.

Transferin se danas može odrediti imunokemijskim metodama (RID, nefelometrijski, turbidimetrijski). Međutim, transferin se češće mjeri preko vezanog željeza kao TIBC ili UIBC. Trovaljano željezo je ionski vezano za transferin. Na 1 mg proteina veže se 1.25 mg željeza kod pH > 6.5. TIBC (Total iron binding capacity), ukupna sposobnost vezivanja željeza, mjera je koncentracije transferina – proteina koji nosi željezo u serumu. Koncentracija transferina u normalnom serumu iznosi 2,0-4,0 g/L, ali nije kompletno zasićeno željezom (samo 1/3 transferina je zasićena željezom, slika), pa razlikujemo ukupni kapacitet vezanja željeza (TIBC) i nezasićeni kapacitet vezanja željeza (UIBC). Pri određivanju koncentracije željeza potrebno je prethodno željezo odvojiti od transferina, zatim prevesti iz trovaljanog oblika u dvovaljani te pomoću specifičnog reagensa izvesti obojenu reakciju.
ODREĐIVANJE:
TIBC se određuje fotometrijskom metodom. Serumu se dodaje otopina feriklorida (željezo III) čime se zasiti sav transferin. Suvišni ioni željeza se odstrane vezivanjem na alumnijev oksid, nakon čega se odredi koncentracija željeza. Uzorak za analizu ne smije biti hemolitičan.
KLINIČKI ZNAČAJ:
Povišene vrijednosti TIBC-a i UIBC-a imaju veliki značaj za diferencijalnu dijagnozu anemija uzrokovanih nedostatkom željeza ili infekcijom ili tumorom. 1) Fiziološke varijacije TIBC-a Kod dojenčadi TIBC se smanjuje nakon rođenja, a poslije raste i dostigne vrijednosti do 71.6 mmol/L / U normalnoj trudnoći TIBC se povećava na oko 80,1 mmol/L, a koncentracija željeza se smanjuje. UIBC kod trudnica je povišen. 2) Patološke promjene TIBC-a kod: A) Povećane vrijednosti Aktivne portalne ciroze / Akutne i subakutne nekroze jetre / Akutnog hepatitisa / Akutnog i kroničng gubitka krvi / Akutnog tonzilitisa / Anemije zbog deficita željeza / Ankilostomijaze / Benigne neoplazme želuca / Celijake / Hemokromatoze / Hemolitičke anemije / Karcinoma bubrega / Karcinoma rektuma / Karcinoma želuca / Kroničnog aktivnog hepatitisa / Nasljedne sferocitoze / Peptičnog ulkusa / Strongiloidoze / Talasemije minor i major / Ulceroznog kolitisa / Virusnog hepatitisa / Whipplove bolesti B) Snižene vrijednosti TIBC-a kod: Akutne i kronične infekcije / Anemije kod kroničnih bolesti / Anemije zbog deficita vitamina B6 / Anemije zbog deficita željeza / Aplastične anemije / Croze jetre / Deficita folne kiseline / Hipotiroidizma / Hodgkinove bolesti / Karcinoma bubrega / Karcinoma pluća / Karcinoma uterusa / Kvašiorkora / Malarije / Metastaza tumora / Nefrotskog sindroma / Non-Hodgkinovog limfoma / Perniciozne anemije u relapsu / Prirođene transferinemije / Protein malnutricije / Reumatoidnog artritisa / Septikemije / Sideroblastične anemije / Skorbuta / Uremije
RIZIČNI ČIMBENICI:
Snižene vrijednosti:
Alkoholizam Malnutricija Menstrualni ciklus Nakon kirurških zahvata (histeroktomija ili gastrointestinalna kirurgija)
Povišene vrijednosti:
Hrana bogata željezom s niskim sadržajem fosfata
UTJECAJ LIJEKOVA:
Povećane vrijednosti:
Željezo dekstran kompleks
NALAZ:
Referentni interval se prikazuje na svakom validiranom nalazu.

Magnezij je esencijalni element koji sudjeluje u brojnim biokemijskim funkcijama.
Određivanje koncentracije magnezija u krvi poželjno je kod prisutnosti raznih neuromuskulatornih, gastrointestinalnih i kardiovaskularnih tegoba (tremor, mišićni grčevi, bolovi u trbuhu, dijarea, tahikardije, aritmije…).
Referentne vrijednosti
Muškarci i žene: 1, 7 – 2, 4 mg/dL
Povišeni nalaz:
– bubrežna insuficijencija
– pojačana upotreba želučanih antacida
Sniženi nalaz:
– dugotrajna dijarea
– terapija dijureticima
– malapsorpcija

Bilirubin je žučni pigment koji najvećim dijelom nastane razgradnjom hemoglobina u eritrocitima. U krvi se nalazi kao direktni (konjugirani) i indirektni (nekonjugirani). Njihovo određivanje u krvi važno je za dijagnostiku jetrenih bolesti, hemolitičkih anemija, žutica (posebno kod novorođenčadi).
Referentne vrijednosti
Ukupni: 
muški, ženski (1mj. – 7g.) < 20 μmol/L
muški (8 – 14 g.) 6 – 24 μmol/L
muški (15 – 19 g.) 7 – 30 μmol/L
ženski (8 – 19 g.) 6 – 26 μmol/L
muški, ženski (> 20 g.) 3 – 20 μmol/L
Direktni: 
muški, ženski (< 1mj.) < 10 μmol/L
muški, ženski (5 – 19 g.) < 3 μmol/L
muški, ženski (>20 g.) < 5 μmol/L

Povišeni nalaz:
– virusni hepatitis
– ciroza jetre
– infektivna mononukleoza
– bilijarna opstrukcija
– novorođenačka žutica
– nasljedne bolesti (Crigler- Najar-ov sindrom, Gilbert-ov sindrom)
Sniženi nalaz:
Nije klinički značajno.

Laktat-dehidrogenaza (LDH) je enzim koji se nalazi unutar svih stanica organizma pa je zbog toga indikator manjih oštećenja tkiva.
Povišeni nalaz
– infarkt miokarda
– hemolitička anemija
– ciroza jetre

NALAZ:
Referentni interval se prikazuje na svakom validiranom nalazu.

Aspartat-aminotransferaza (AST) je enzim koji se nalazi najviše u srcu, jetri, skeletnim mišićima, gušterači, plućima, eritrocitima.
Najviše ga ima u jetri i skeletnim mišićima pa je dobar u dijagnostici raznih jetrenih i mišićnih bolesti.
Referentne vrijednosti:
Muškarci: 11 – 38 U/L
Žene: 8 – 30 U/L
Povišeni nalaz:
– virusni hepatitis
– ciroza jetre
– toksično oštećenje jetre
– tumor jetre
– infarkt miokarda
– mišićna distrofija
– hemolitička bolest
Sniženi nalaz:
Nije klinički značajno

Alanin-aminotransferaza (ALT) je enzim koji se nalazi u stanicama gotovo svih organa (najviše u jetri pa u skeletnim mišićima, srcu, bubrezima,…). Aktivnost mu je povećana u raznim bolestima jetre i žučnih vodova.
Referentne vrijednosti
Muškarci: 12 – 48 U/L
Žene: 10 - 36
Povišeni nalaz:
– akutni virusni hepatitis
– žutica
– ciroza jetre
– mononukleoza

Sniženi nalaz:
Nije klinički značajno

Gama-glutamiltransferaza (GGT) je enzim kojeg najviše ima u bubrezima ali onaj koji se nalazi u krvi primarno potječe iz jetreno-žučnog sustava. Povećane vrijednosti su najosjetljiviji pokazatelj oštećenja jetre i to pogotovo ona oštećenja uzrokovana prekomjernim uživanjem alkohola.
Referentne vrijednosti
Muškarci: 11 – 55 U/L
Žene: 9 – 35 U/L
Povišeni nalaz:
– žutica (hepatocelularna, opstruktivna)
– infektivni hepatitis
– masna jetra
– pankreatitis
Sniženi nalaz:
Nije klinički značajno.

Alkalne fosfataze su grupno-specifični enzimi koji kataliziraju hidrolizu monoestera fosfatne kiseline i alkohola. Optimalni pH za djelovanje enzima je između 9.8 i 10.5, a ovisi o vrsti supstrata i vrsti pufera. Enzim je prisutan najviše u epitelu tankog crijeva, bubrežnim tubulima, kostima, jetri, placenti i leukocitima. ALP –  Alkalne fosfataze  u serumu zdravih odraslih osoba uglavnom potječe iz jetre, a u serumu djece i iz kostiju. U raznim bolestima koje zahvaćaju navedene organe dolazi do porasta katalitičke koncentracije Alkalne fosfataze  (ALP) u serumu. Pokazuje najjaču aktivnost u alkalnom području, stoga se i naziva alkalna fosfataza. Mjerenje aktivnosti alkalne fosfataze ALP može služiti kao indeks bolesti jetre i žući, te kod bolesti kostiju u korelaciji s ostalim kliničkim pokazateljima i kao tumorski biljeg u nekim slučajevima. Vrijednosti alkalne fosfataze povećavaju se kod opstrukcije u bilijarnom traktu. Najveće značenje određivanje ima kod jetrenih i žučnih oboljenja.
 
Referentne vrijednosti:
Povišeni nalazi:
Kod hepatobilijarne opstrukcije, hepatitisa, hepatocelularnog karcinoma, zarastanja lomova kostiju, u primarnom i sekundarnom hiperparatiroidizmu, osteomalaciji, nedostatku vitamina D, metastatskim karcinomima kostiju, infekcioznoj mononukleozi. 
Sniženi nalazi: 
Snižene razine enzima ALP mogu se pronaći kod bolesnika na dijalizi te kod malnutricije, hipotiroidizma, taloženju radioaktivnih materijala u kostima, nedostatku vitamina B12, cinka i  magnezija u prehrani.

Proteini u krvi imaju mnoge funkcije: zaštitna uloga od infekcije, održavanje koloidno – osmotskog tlaka, djeluju kao puferi i kao takvi imaju ulogu u održavanju acido – bazne ravnoteže, imaju transportnu funkciju, pojedini proteini imaju specifične funkcije (enzimi, hormoni, komplement, inhibitori, enzimi, faktori koagulacije, hemoglobin). Ukupni proteini u serumu su zbroj svih proteina u krvotoku i najveća su komponenta krvi. Mjerenje ukupnih proteina koristi se u dijagnostici i terapiji raznih bolesti jetre, bubrega i koštane srži, kao i ostalih metaboličkih i nutricijskih poremećaja. Odstupanje ukupnih proteina u serumu od referentnih vrijednosti ukazuje na disproteinemiju ili poremećaj ravnoteže vode. Ova dva stanja mogu se razlikovati dodatnim provođenjem elektroforeze proteina seruma i određivanjem hematokrita.
 
Referentne vrijednosti:
 
Muškarci i žene: 62 – 80 g/L
 
Povišene vrijednosti:
 Povećana koncentracija ukupnih proteina javlja se prilikom dehidracije, paraproteinemije i mijeloma, a katkad i u kroničnim bolestima kao ciroza jetre, sarkomu, kroničnim upalama i autoimunim bolestima.
 
Snižene vrijednosti:
 Smanjena koncentracija proteina javlja se pri prekomjernoj hidrataciji, gubitku proteina iz organizma, smanjenoj sintezi proteina ili pojačanoj razgradnji proteina, npr. u hipertireozi ili dijabetesu melitusu. U teškom nefritisu, naročito nefrozi, proteini se gube putem urina, kod opeklina koje zahvaćaju veću površinu gube se kroz oštećenu kožu, a kod enteritisa s teškim proljevima putem crijeva. Zbog smanjene sinteze proteina, hipoproteinemija se nalazi kod teških jetrenih bolesti, u kojima je zbog smanjene funkcija jetre smanjena i sinteza albumina. Nadalje, proteini su smanjeni pri nedostatku proteina u hrani malapsorpciji, tuberkulozi i malignim bolestima.

Od svih proteina koji se nalaze u krvi, 52-60% otpada na albumine. Stvaraju se u jetri, sudjeluju u održavanju normalne raspodjele vode u tijelu (koloidno osmotski tlak), prenose razne metabolite i neke lijekove unutar organizma.

Referentne vrijednosti:
Muškarci i žene: 35 – 52 g/L
 
Povišene vrijednosti:
Povišene razine albumina u krvi nalaze se u hemokoncentraciji zbog dehidratacije.

Snižene vrijednosti:
Klinički je značajno sniženje razina albumina u krvi, koje se može naći kod kronične bolesti jetre, nefrotskog sindroma.

Globulini su grupa proteina koja se nalazi u krvi. Globulini se stvaraju u jetri i stvara ih naš imuni sistem. Ovi proteini imaju veoma važnu ulogu u funkcionisanju jetre, zgrušavanju krvi i borbi protiv različitih infekcija.
Postoje četiri osnovna tipa globulina: alfa 1, alfa 2, beta i gama globulin. Nivo globulina u krvi se proverava sledećim testovima krvi:
ukupan broj proteina
elektroforeza proteina seruma

Normalan nivo globulina
Normalnim nivoom globulina se smatra količina od 2.6 do 4.6 g/dl (važi za oba pola i sve starosne grupe). Ponekad postoje minimalna odstupanja.Na samom nalazu iz laboratorije će pisati koje su referentne vrijednosti.
Čak i ako vam je neka vrijednost krvi van granica normale, to u zavisnosti od ostalih simptoma ne mora biti ništa zabrinjavajuće.
Nivo globulina: nizak, normalan i visok
U našem tijelu se nalazi mnogo vrsta proteina. Neki od njih čine određene ćelije, dok se ostale nalaze u krvotoku. Serumski proteini, koji se nalaze u krvi, su albumin, alfa-1 globulini, alfa-2 globulini, beta globulini i gama globulini. Globulini su i antitijela. Imunoglobulin je važna komponenta imunog sistema. Nizak nivo proteina obično govori o manjku antitela u krvi.
Snižene vrijednosti:

Snižen nivo globulina u krvi je karakterističan za oboljenja jetre i bubrega. Proteini u mokraći se mogu naći u tragovima. U normalnim uslovima, glomerule u bubrezima sprečavaju da proteini, krvne ćelije i ostale strukture odu u mokraću.
Nizak nivoglobulina može ukazivati na oboljenja jetre. Ako je prisutna i žutica, obično je povišen bilirubin. Marazma, celijakija, upalne bolesti crijeva i slična oboljenja koja dovode do pothranjenosti mogu izazvati i nizak nivo globulina u krvi.
Najčešći simptom kad su globulini u krvi sniženi jeste podložnost infekcijama i infektivnim bolestima, kao i oticanje ruku i nogu (edem). Ako imate bilo kakvih zdravstvenih problema, obratite se ljekaru i uradite test krvi kako bi se utvrdio uzrok manjka globulina.

Vrijednosti HbA1c označavaju prosječnu regulaciju glikemije u određenome vremenskom razdoblju te pretraga označava prosječnu razinu glukoze u krvi posljednja tri mjeseca i fruktozamina posljednja dva tjedna.
Ovim dijagnostičkim testom ispituje se koncentracija hemoglobina A1c (HbA1c) ili glikoliziranog hemoglobina. Hemoglobin, proteinska molekula u eritrocitima, mijenja se kada se na nju veže glukoza. Do koje će se mjere promijeniti ovisi o prosječnoj koncentraciji šećera u krvi kojoj je protein izložen tijekom svog životnog vijeka.
Vrijednosti glikoziliranog hemoglobina ispod 6, 8% trebale bi odrediti osobu u koje vjerojatno neće doći do razvoja kasnih dijabetičkih komplikacija ili će taj razvoj biti izrazito usporen. Naime, povišene vrijednosti glukoze u krvi znače i povišene vrijednosti HbA1C, odnosno višak glukoze vezan na eritrocite, ali i mnoga tkiva i organe što je povezano s kasnim dijabetičkim komplikacijama na mnogim organima. S obzirom na to da je prosječni životni vijek eritrocita tri mjeseca, HbA1c testiranje nije potrebno provoditi prije isteka tog perioda.

C-reaktivni protein (CRP) je protein akutne faze koji nastaje u jetri kao odgovor na otpuštanje upalnih citokina poput interleukina-6. On je jedan od najosjetljivijih proteina akutne faze. Određivanje je pogodno za praćenje upalnog procesa. Služi i kao potvrda postojanja akutne organske bolesti, kao što su akutni infarkt miokarda, tromboza dubokih vena te infekcije, ili kronična stanja, kao što su maligni tumor, reumatske bolesti te upala. Poznavanje razina CRP-a ima važnost i u dijagnostici kardiovaskularnih bolesti.
 
Referentne vrijednosti:
Muškarci i žene: < 5 mg/L
 
Povišene vrijednosti:
 Dramatično povećanje koncentracije CRP javlja se kod akutnih i kroničnih bakterijskih infekcija, kod autoimunih bolesti i bolesti imuno-kompleksa, nekroze tkiva i malignih oboljenja, infarkt miokarda i traume. Povišenje se javlja unutar 24-48 sati a razina može narasti i na 2000 pute preko normalne. Budući da je porast CRP nespecifičan, nalaz se ne može protumačiti bez potpune povijesti bolesti, a i tada samo u usporedbi s prethodnim vrijednostima. Stalno povišena razina CRP ukazuje na neučinkovitost terapije. Normalne razine CRP ne isključuju prisutnost lokalizirane upale blažeg stupnja ili neke kronične bolesti poput SLE ili ulceroznog kolitisa.

ASO je test kojim se mjeri prisutnost i količina antitijela na streptokok grupe A. Streptokok grupe A (Streptococcus pyogenes) je jedan od najčešćih uzročnika bakterijskih infekcija kod ljudi. On uzrokuje bolesti poput akutne reumatske groznice, akutnog glomerulonefritisa, akutnog faringitisa, sinusitisa, pneumonije, septične šarlah-groznice, gangrene i limfangitisa. Streptolizin O je hemolizin kojeg stvara streptokok grupe A. Kod zaraženih osoba streptolizin O djeluje kao proteinski antigen na kojega bolesnik odgovara stvaranjem protutijela. Titar tih protutijela počinje rasti najranije za 1 tjedan, a najveću vrijednost postiže 3-6 tjedan nakon infekcije. Ukoliko izostanu komplikacije i ne dođe do ponovne zaraze, titar ASO obično padne na razinu prije infekcije unutar 6-12 mjeseci. Ukoliko se ne liječi, može doći do reumatske groznice ili akutnog glomerulonefritisa.
 
Referentne vrijednosti:
 
Muškarci i žene: ≤ 200 lU/mL
 
Povišene vrijednosti:
 
Povišene vrijednosti ukazuju na infekciju streptokokom grupe A.

Reumatoidni faktor RF se najčešće koristi kao pomoć prilikom postavljanja dijagnoze reumatoidnog artritisa. Reumatoidni faktori (RF) su obično protutijela iz grupe IgM. Osjetljivost testa za dokazivanje reumatoidnog faktora kod reumatoidnog artritisa varira od 30% u studijama na zdravoj populaciji do 70-80% u studijama na hospitaliziranoj populaciji, gdje su bolesti obično ozbiljnije.
Terminom ,,reumatoidni faktor” RF se označavaju antitjela koja su prisutna kod oko 80% osoba koje imaju reumatoidni artritis.
RF može biti visok kod oko 10% zdravih starih ljudi.
RF je povišen i kod osoba sa Sjögren sindromom. Važno je reći da se dijagnoza reumatoidnog artritisa i Sjögren sindroma postavlja na osnovu pregleda i različitih dijagnostičkih procedura, a da laboratorijske analize predstavljaju dopunu tim rezultatima.

 

Normalne vrijednosti:
Obično su pokazatelj toga da ne bolujete od reumatoidnog artritisa. Ipak, kod 20% osoba sa ovom bolešću rezultat će biti u granicama referentnih vrednosti. Dodatno, kod nekih pacijenata, rezultat će biti normalan u ranoj fazi bolesti.
Povišene vrijednosti:
Kod reumatoidnog artritisa. Potrebne su potvrdne analize za postavljanje dijagnoze. Visoki nivoi RF su udruženi sa ozbiljnijim formama.
–Sjögren sindrom – kod 75-95% osoba. Sjögren sindrom je autoimuna bolest kod koje imuni sistem, umjesto stranih agenasa kao što su virusi i bakterije, napada različite organe i to posebno žljezde koje stvaralju suze i slinu, zbog čega se javljaju simptomi kao što su suha usta i oči.
–druge reumatske i nereumatske bolesti: kao što su sistemski eritemski lupus (SLE), druge bolesti vezivnog tkiva, bakterijski endokarditis, bolesti jetre, tuberkuloza, sifilis, virusne infekcije, parazitarne infekcije, bolesti pluća, neke vrste tumora.
U ovim slučajevima, RF se ne koristi za postavljanje dijagnoze niti za praćenje ovih stanja kod malog broja potpuno zdravih osoba.

Kontrola prvog jutarnjeg urina svakako je jedna od najčešćih rutinskih laboratorijskih pretraga. Zbog čega je to tako česta pretraga i zašto se traži prvi jutarnji urin? Urin je produkt rada bubrega koji je stvaraju filtrirajući krv od nepoželjnih tvari. Urin se tada preko mokraćovoda spušta u mokraćni mjehur odakle će se mokraćnom cijevi prilikom mokrenja izbaciti iz tijela. Zato se nalaz urina tiče cijelog urogenitalnog trakta i jedan je od prvih rutinskih nalaza od kojeg se kreće u postavljanju dijagnoze. U biokemijskoj analizi urina važan je prvi jutarnji urin. Budući da želimo saznati kako bubrezi rade potreban nam je presjek rada bubrega kojeg ćemo najbolje ispitati u prvom jutarnjem urinu koji je ukoncentriran i koji je u mokraćnom mjehuru bio barem 4-8 sati. Svi kasnije dobiveni urini tijekom dana razrijeđeni su i mogu prikriti neke pokazatelje koji su vidljivi jedino u prvom jutarnjem urinu. Isto tako, važno je obaviti higijenu prije mokrenja i odbaciti prvi mlaz urina. Ovako se dobiva ispravan uzorak urina za biokemijsku analizu koji će dati najviše podataka o stanju našeg urogenitalnog trakta. Trebamo imati na umu i činjenicu da je bubreg parni organ s velikim kapacitetom i koji može biti jako oštećen, a da pritom laboratorijski nalazi ostanu u granicama normale. Upravo je tu najveća važnost prvog jutarnjeg urina kao najboljeg uzorka za biohemijsku analizu u kojem ćemo moći ”uloviti” prve znakove koji će nam ukazivati da nešto nije u redu.
Analiza urina uključuje fizikalni pregled, hemijski pregled, a potom i mikroskopski pregled sedimenta urina. Fizikalnim pregledom opisuje se izgled, boja i miris urina. Hemijskom analizom tražimo postoje li nedopuštene koncentracije tvari koje bi ukazivale na bolest, poput krvi, glukoze, proteina, bilirubina ili gustoće i kiselosti urina. Mikroskopskom analizom promatrat ćemo sediment urina dobiven nakon centrifugiranja gdje ćemo doznati broj krvnih stanica (leukocita i eritrocita), prisustvo bakterija, gljivica ili parazita, i prisustvo drugih komponenti poput stanica epitela, sluzi ili cilindara. Tako će se kompletnim pregledom urina dobiti nalaz kojim ćemo doznati bitne informacije o radu urogenitalnog trakta. Rutinska analiza urina neizostavan je nalaz pri svakom sistematskom pregledu i jedna od najčešćih laboratorijskih pretraga koja će nas često upućivati na daljnje laboratorijske pretrage i liječnike preglede. Stoga je važno pravilno se pripremiti prije dolaska u laboratorij i davanja urina na analizu jer će se na taj način dobiti najvrijedniji nalaz koji će nam na vrijeme ukazati kako sačuvati naše zdravlje.

Kako izgleda pregled mokraće?
1.  Opis fizičkih i fizičko-hemijskih karakteristika mokraće: izgled, boja, miris, reakcija i specifična težina. 
2. Najčešće hemijske analize su analize na proteine, šećer, ketonska tijela, urobilinogen, bilirubin i nitrite. 
3. Pregled mokraćnog sedimenta tj. mikroskopski pregled taloga koji se dobije nakon što se mokraća centrifugira.
Priprema i prikupljanje uzorka urina
Prvi jutarnji urin se uzima u sterilnu posudu pri čemu je neophodna odgovarojuća higijena pacijenta i uzima se ne prvi, već drugi mlaz prve jutarnje mokraće. Mokraću treba sakupiti u odgovarajuću bočicu, koja može da se kupi u svakoj apoteci, pa treba izbjegavati drugu vrstu ambalaže zbog moguće kontaminacije.
Izgled urina:
- normalno: bistar izgled - zamućen urin - ukazuje na povećan broj leukocita, odnosno na neki upalni proces, kao i na gljivice, bakterije, sluz i sve druge elemente koji se mogu naći u sedimentu urina.
Šta pokazuje boja urina?
-normalno: žuta boja. Boja može da varira u zavisnosti od unijete količine tečnosti - od svijetlo žute do tamno žute, a na nju utiču i povećana tjelesna temperatura, znojenje, povraćanje, proliv. Što je mokraća više koncentrovana, boja je tamnija. Zanimljivo je da ružičasta boja mokraće može da se pojavi, na primjer, kada se konzumira veća količina cvekle ili kupina. 
- tamnosmeđi urin - ukazuje na povećanje bilirubina, što je najčešće znak oštećenja jetre, odnosno pojave žutice. Neki ljudi inače imaju povećan bilirubin, tako da je njima ovakav izgled urina normalan. 

- crveni urin - ukazuje na prisustvo hemoglobina, što najčešće ukazuje na oštećenje bubrega, zbog koga se u urinu javlja krv (najčešće kamen u bubregu ili pjesak), ali i na razne upalne procese, oštećenje mokraćnih kanala i bešike.
pH Reakcija (Kiselost urina)
- normalno: kisela reakcija, pH se kreće između 5 i 6 
• Alkalna reakcija - najčešće ukazuje na bakterijsku infekciju. 
Specifična gustina
- referentna vrednost 1,012- 1,025, varira u zavisnosti od količine unijete tečnosti i sposobnosti bubrega da koncentriše urin - Povećana gustina može da bude znak dijabetesa, hipertenzije, poremećaja funkcije hormona nadbubrežne žljezde, oštećenja bubrega. Nastaje i usljed povećanog gubitka vode - povraćanje, dijareja, kao i visoka temperatura. 
- Snižena je najčešće kod povećanog izlučivanja urina. 
Bejlančevine (proteini) u mokraći
- normalno: negativni -Mogu da budu pozitivni uslijed povećane fizičke aktivnosti ili u trudnoći, kada to nije znak patoloških promjena. Pojava proteina u urinu u svim ostalim stanjima znak je nekog upalnog procesa.
Glukoza
- normalno: negativna - pozitivan rezultat glukoze u urinu je uglavnom je povezan sa povećanim vrijednostima ovog parametra u krvi (iznad 10 mmol/L), što se najčešće dešava kod dijabetičara. 
Ketoni u mokraći
- normalno: negativan -Pozitivan nalaz prisutan kod dijabetičara.
Bilirubin 
- normalno: negativan
Urobilinogen 
- normalno: negativan -Pozitivni rezultati mogu da budu znak oštećenja jetre ili žuči. 
Nitriti
- normalno: negativan - pozitivan nalaz je indikator prisustva bakterija u urinarnom traktu
Eritrociti
- normalno: negativni ili ih ima jako malo, jedan ili dva u mikroskopskom vidnom polju - Nalaz u mokraći upućuje na poremećaj u funkcionisanju bubrega ili mokraćnih puteva, i na mogući mokraćni kamenac. Ovaj nalaz može da se javi i poslije teškog fizičkog rada ili povrede
Eritrociti sveži 
- normalno: negativni - Pozitivni su najčešće znak prisustva mokraćnih kamenaca ili peska u bubregu i mokraćnim 
putevima.
Eritrociti blijedi 
- normalno: negativni - Pozitivni su najčešće znak skoro preležane infekcije ili hronične bolesti bubrega.
Leukociti
- normalno: do 5 - Nalaze se u sedimentu mokraće kada se radi o postojanju upalnog procesa i infekciji. Obično se uz veliki broj leukocita javlja i povećan broj bakterija, pa je u ovakvoj situaciji preporuka uraditi i urinokulturu.
Cilindri 
- normalno: negativni. Cilindri su forme koje nastaju u bubrežnim kanalićima i poprimaju njihov oblik. - Pozitivan nalaz ukazuje na hronično bubrežno oboljenje. U urinu zdravih osoba mogu se naći samo tzv. hijalini cilindri i to rijetko. Ćelijski, granulirani i voštani cilindri znak su patoloških stanja i njihova identifikacija ima značaja za postavljaje dijagnoze ili praćenje toka bolesti.
Epitelne ćelije pločaste
- normalno: malo - Ove ćelije oblažu urinami trakt. Njihova pojava u urinu u bilo kom obimu nema veći dijagnostički značaj. 
Epitelne ćelije okrugle
- normalno: negativne - Pozitivan nalaz ukazuje najčešće na oštećenje bubrega.
Bakterije
- normalno: negativne - Bakterija može biti malo, što ne mora nužno ukazivati na infekciju već kontaminaciju uslijed nepravilno uzetog uzorka. Ukoliko ih je u uzorku mokraće dosta (ili kako se to nekad u laboratorijskom izveštaju navodi „masa“) to je već znak ozbiljne urinarne infekcije.
Kristali i soli
Urati amorfni 
- normalno: negativni - Pozitivan nalaz nema dijagnostički značaj.
Kristali kalcijum-oksalata
- normalno: malo - Pozitivan nalaz ne mora da ukazuje na oboljenje, ali može da bude znak pijeska u bubregu.
Kristali mokraćne kiseline
- normalno: negativni - Pozitivan nalaz ukazuje na neka oboljenja bubrega.
Kristali tripl-fosfata
- normalno: negativni - Pozitivan nalaz može da bude znak bakterijske infekcije.
Sluz
- normalno: negativna ili malo - Pozitivan nalaz nema veći dijagnostički značaj.
Gljivice
- normalno: negativne - Pozitivan nalaz je najčešći znak gljivične infekcije, a mogu se javiti i kod dijabetičara.
Spermatozoidi
- normalno: negativni - Pozitivan nalaz se javlja kod starijih muškaraca i ukazuje na oštećenje prostate.

Kreatin kinaza (CK) je je enzim prisutan u velikim koncentracijama u srčanom i skeletnim mišićima te manje u mozgu.
Referentne vrijednosti
Muškarci: < 177 U/L
Žene: < 153 U/L
Povišene vrijednosti:
Povišene razine enzima CK mogu se naći kod povećane mišićne aktivnosti, infarkta miokarda, progresivne mišićne distrofije. CK se povećava uvijek kod nekroze ili regeneracije mišića i stoga je povišen kod većine miopatija. Manje značajno u angini pektoris, upalnoj bolesti srca, polimiozitisa, akutne cerebrovaskularne bolesti, cerebralnoj ishemiji, traumi središnjeg živčanog sustava, plućnoj emboliji.

Kreatin kinaza (CK) citoplazmatski je enzim koji se u organizmu pojavljuje u četiri oblika (izoenzima). Izoenzim CK-MB, u odnosu na ostale izoenzime,  najzastupljeniji je u srčanom mišićju.
Povišenje CK-MB se u krvi nastupa oko 3-8 sati nakon pojavljivanja simptoma vezanih uz srce. CK-MB izoenzim duže vrijeme ostaje povišen, ovisno o tijeku bolesti.

Povišene vrijednosti:
Povišene vrijednosti CK-MB mase korisna je u dijagnostici ishemije miokarda, kao što je miokarditis ili infarkt, a može ukazivati i na druga bolesna stanja, kao što je što je npr. rabdomioliza. Vrijednosti ovise o vremenu proteklom od vremena koje je proteklo od pojave bolesti, pa je ovu pretragu potrebno kombinirati s drugim biljezima vezanim uz ishemiju srčanog mišića (troponin-t).

Alfa-Amilaza je enzim male molekularne mase (45.000 do 50.000). Po mjestu djelovanja ona je enzim probavnih sokova. Alfa-amilaza katalizira hidrolizu alfa-1,4-glikozidne veze u molekuli polisaharida stvarajući maltozu i glukozu iz amiloze. Iz amilopektina i glikogena nastaju osim maltoze, glukoze i dekstrini jer enzim ne djeluje na 1,6 glikozidne veze. U većim se količinama amilaza sintetizira u gušteračinim acinusima, a nešto manjim dijelom u žlijezdama slinovnicama.
Ima je i u drugim organima, ali u mnogo manjoj mjeri. Amilaza se izlučuje pankreasnim sokom u duodenum; jedan dio prelazi u ekstracelularnu tekućinu te tako dospijeva i u cirkulaciju odakle se izlučuje glomerularnom filtracijom u mokraću. Amilaza u svojoj molekuli sadrži ion kalcija, koji stabilizira sam enzim. Ioni klora aktiviraju amilazu. Amilaza sudjeluje u hidrolizi polisaharida na 1-4 vezama oslobađajući pri tome disaharide i glukozu. U serumu se nalaze dva izoenzima: amilaza tipa P iz pankreasa i amilaza tipa S iz žlijezda slinovnica. Oba tipa izoenzima amilaze dospijevaju u plazmu s mjesta sinteze. U mokraći, kamo dospijeva filtracijom kroz glomerularnu membranu, amilaza se nalazi u malim količinama i stoga pokazuje nisku katalitičku aktivnost.
Katalitička aktivnost amilaze raste u serumu i mokraći tijekom bolesti gušterače, osobito u akutnoj fazi bolesti, a smanjuje se u duodenalnom soku. U tijeku parotitisa (mumps ili zaušnjaci) raste katalitička aktivnost izoenzima amilaze tipa S u serumu i slini. Povećana katalitička aktivnost u serumu i mokraći, a normalna u duodenalnom soku, javlja se u tijeku bubrežne insuficijencije. Katalitička se aktivnost amilaze može određivati i u punktatima – ascitesu i pleuralnom izljevu. Bolesti žuči, cerebralna trauma i šok mogu također biti praćene povećanom katalitičkom aktivnošću amilaze u serumu.
Izoenzimi amilaze porijeklom iz gušterače (izoenzim P) ili iz žlijezda slinovnica (izoenzim S) razdjeljuju se metodama elektroforeze na raznim nosačima (agar gel, celogel). U metodama za određivanje katalitičke koncentracije amilaze u serumu i mokraći koriste se prirodni (škrob, amiloza) ili umjetni supstrati (p-nitrofenilni i klor-p-nitrofenilni maltozidi). U metodama s prirodnim supstratom škrobom moguće je odrediti katalitičku koncentraciju enzima na osnovu: razlika u obojenosti kompleksa škrob-jod prije i nakon djelovanja enzima, smanjenja zamućenosti smjese škroba i ispitivanog biološkog uzorka i određivanja reduktivnih tvari nastalih djelovanjem enzima. Za razliku od navedenih metoda danas se jedino koristi metoda u kojoj je na škrob, amilozu ili amilopektin vezana boja koja se oslobađa djelovanjem amilaze. Nakon centrifugiranja, oslobođena boja se mjeri fotometrijski. Upotrebom umjetnih supstrata nakon inkubacije s enzimom moguće je kontinuirano mjerenje produkta (p-nitrofenol ili klor-p-nitrofenol) na 405 nm. Referentne vrijednosti ovisne su o načelima primijenjenih metoda.
ODREĐIVANJE:
Kolorimetrijska metoda određivanja alfa-amilaze po IFCC-u. Uzorak: serum ili plazma (heparin), mokraća.
KLINIČKI ZNAČAJ:
Određivanje katalitičke koncentracije alfa-amilaze koristi se u dijagnostici i praćenju uspjeha u terapiji akutnog pankreatitisa i za otkrivanje upalnih procesa pljuvačnih žlijezda.

Snižene vrijednosti:
Prisutnost citrata, oksalata i EDTA interferira s obzirom da se vežu na magnezijeve ione te smanjuju aktivnost amilaze. Piruvat > 1mmol/L
Povišene vrijednosti:
– Droge – Gastrektomija – Kirurški zahvati (20%) – Lijekovi koji uzrokuju kontrakciju Oddijevog sfinktera – Methemalbumin (6%) – Onečišćenje uzorka slinom – Oralni kontraceptivi – Pljuvačka i znoj sadrže alfa-amilazu, te se mora paziti da ne dođe do kontaminacije (pipetiranje ustima, kontakt uzorka s kožom) – Položaj tijela: ležeći – stojeći (6%) – Sijalografija
NALAZ:
Referenti interval se prikazuje na svakom validiranom nalazu.

Scroll to Top