Imunologija

poliklinika sanasa

Laboratorija predstavlja neizostavan dio medicinskog procesa, koja se bavi ispitivanjem uzoraka iz oblasti biohemije, hematologije, mikrobiologije i imunohemije u skladu sa najvišim standardima kvaliteta i zahtjevima korisnika. Tu smo da vam pružimo prije svega profesionalan rad, pouzdano izvođenje rutinskih i specijalnih analiza sa najmodernijom opremom uz konstantnu kontrolu kvaliteta u biološkom materijalu uzetom pod najstrožijim kriterijumima preanalitike, zaštite pacijenta, laboratorije i okoline.

Primjenom suvremenih metoda i tehnologija na visoko sofisticiranoj dijagnostičkoj opremi, kojom raspolaže služba uz svakodnevno provođenje kontrole kvalitete, cilj je zadovoljiti sve zahtjeve dobre laboratorijske prakse.

0 +
Usluga
0
Lokacije
0 +
Osoblja
0
godine postojanja

Usluga koju nudimo po lokacijama

01.
Grbavica
02.
Ilidža
03.
Vogošća
ZAŠTO SE RADI ANALIZA?

Da bi se otkrilo da li je došlo do akutnog infarkta miokarda ili nekog drugog oštećenja srčanog mišića; da se otkrije da li je došlo do pogoršanja angine. Visokosenzitivni troponin test (high-sensitive troponin - hsTn) je neuporedivo osjetljiviji i znatno skraćuje vrijeme dijagnostikovanja infarkta miokarda.

KADA SE RADI ANALIZA?

Kod osoba koje imaju znake i simptome infarkta miokarda, kao što su bol u grudima, ramenima, vratu, vilici i/ili nedostatak vazduha odmah po pojavi simptoma , i u intervalima u narednih nekoliko sati da se utvrdi da li je došlo do srčanog napada; kod osoba koje boluju od pogoršavajuće angine kod koje ne dolazi do boljitka u mirovanju.

KAKO SE UZIMA UZORAK?

Uzorak krvi se može uzeti iz vene na ruci.

Polni hormoni se vade u svrhu određivanje problema sa reproduktivnim sistemom žena, najčešće radi utvrđivanja razloga otežanog postizanja trudnoće. Na temelju rezultata analize polni hormona, ginekolog odlučuje o potrebi hormonalne terapije, čiji je cilj stimulacija i sazrijevanje jajne ćelije te poticanje ovulacije. Polni hormoni koji se testiraju su estradiol (E2), folikulostimulirajući hormon (FSH), luteinizirajući hormon (LH), prolaktin (PRL), testosteron (T) i progesteron(PRG).
Povišene vrijednosti polni hormona E2 i FSH mogu upućivati na prerano iscrpljivanje jajnika zbog čega je sposobnost začeća smanjena. Povišeni LH, kada je FSH u normalnim vrijednostima, može upućivati na sindrom policističnih jajnika, a ako su oba polna hormona povišena, opet može biti riječ o preranom iscrpljivanju jajnika (menopauza). Stalno povišene vrijednosti PRL mogu spriječiti trudnoću, ali s obzirom na to da je lučenje ovog hormona uveliko povezano s uticajem stresa, njegove vrijednosti mogu znatno varirati tokom ciklusa. Zato se ponekad mora učiniti više pretraga ovog hormona u toku dužeg perioda. Povećane vrijednosti T obično su uzrokovane sindromom policističnih jajnika, ali mogu biti i rezultat nekih težih zdravstvenih problema zbog čega je potrebna daljnja dijagnostika.

NAPOMENA: Analize polnih hormona rade se iz krvi koju je potrebno vaditi od drugog do petog dana menstrualnog ciklusa. Prolaktin se uvijek treba vaditi ujutro, dva do tri sata nakon buđenja, a žena prije vađenja prolaktina treba mirovati barem 30 minuta.

Karcinom  prostate je drugi uzrok smrtnosti kod muškaraca, iza karcinoma pluća, a javlja se najčešće u dobi iznad 50 godina. Zloćudni je  tumor koji nastaje u prostati, a vremenom se može putem krvi i limfe proširiti u druge organe i tkiva. Najčešći simptomi karcinoma prostate su:
teškoće s mokrenjem (otežano mokrenje, osjećaj nepotpunog pražnjenja, krv u mokraći ili ejakulatu)
erektilna disfunkcija, smanjen volumen ejakulata
prisutnosti krvi u urinu ili sjemenu;
PSA (prostata specifični antigen) je protein koji se nalazi u stanicama prostate. Može ga se otkriti u krvi svih odraslih muškaraca. PSA se koristi kao tumorski marker u probiru i ranom otkrivanju karcinoma prostate. Vrijednosti PSA povećane su kod muškaraca s karcinomom prostate, no mogu biti povećane i kod nekih drugih bolesti prostate kao što su: benigna hiperplazija, prostatitis, akutna retencija urina, hepatitis C ili nakon ejakulacije i digitalnorektalnog pregleda.
Na rezultat određivanja PSA utječu:
neka stanja prije uzimanja uzorka (npr. manipulacije oko prostate, mjerenje  PSA u krvi potrebno je odgoditi barem 7 dana nakon digitorektalnog pregleda)
individualne razlike, zbog čega nikad nije dovoljno jedno mjerenje
Uz određivanje ukupnog PSA koji put potrebno je odrediti i slobodni PSA te omjer slobodni/ukupni PSA. Omjer slobodnog PSA i ukupnog PSA (f/t PSA) pokazao se korisnim u razlikovanju benigne hiperplazije od karcinoma kod vrijednosti PSA između 4 i 10 ng/mL. Biopsija se radi  kada je ojmer slobodnog/ukupnog PSA manji od 10%, ali i u tumačenju tog testa treba biti oprezan jer mogu istovremeno biti prisutni benigna hiperplazija i karcinom.

Kortizol je steroidni hormon, kore nadbubrežne žlijezde, koji sudjeluje u regulaciji metabolizma ugljikohidrata, masti i proteina, ima ulogu pri stresu i upali, te u različitoj mjeri djeluje na brojne sustave u tijelu čovjeka. Glavni učinci kortizola na metabolizam su: kortizol u jetri povećava glukoneogenezu (stvaranje glukoze iz aminokiselina i drugih spojeva); uzrokuje smanjenje količine proteina u svim stanicama osim u jetrenim; povećava iskorištavanja masnih kiselina za dobivanje energije u stanici, te smanjuje iskorištavanje glukoze u stanicama. Svi ti učinci dovode do povećane količine glukoze u krvi i čuvanja zaliha glukoze (sintezom glikogena – glikogeneza). Kortizol se izlučuje kao odgovor na lučenje adrenokortikotropnog hormona (ACTH), te na psihički ili fizički stres. Mjerenje koncentracije kortizola koristi se za dijagnozu bolesti i procjenu funkcije nadbubrežne žlijezde, hipofize i hipotalamusa.
ODREĐIVANJE:
Uzorak: SERUM Potrebno je vaditi krv dva puta tokom dana; 1. vađenje u razdoblju od 7 do 10 sati i 2. vađenje od 16 do 18 sati.

Povišene vrijednosti: Vrijednosti kortizola iznad referentne vrijednosti ukazuju na prisustvo Cushingovog sindroma. Osim -Cushingovog sindroma -alkoholizmu -endogenoj depresiji, anoreksiji nervozi, ozbiljnim akutnim i kroničnim sistemskim oboljenjima, prekomjernoj težini, povišenim koncentracijama estrogena kao npr. u trudnoći, terapiji estrogenima ili oralnim kontraceptivima.
Snižene vrijednosti: Nalaze se u primarnoj i sekundarnoj insuficijenciji nadbubrežne žlijezde.

a) Vrsta uzorka: Serum

Test za brzo otkrivanje antitijela na Helicobacter Pylori u krvi. Helicobacter Pylori je bakterija koja živi na stijenci želuca ili dvanaesnika. Povezana je s etiologijom gastrointestinalnih bolesti, uključujući čir želuca i dvanaesnika (peptički ulkus), aktivni i kronični gastritis.
Osobe inficirane bakterijom H. Pylori stvaraju antitijela koja su u direktnoj vezi s histološki potvrđenom infekcijom.

b) Vrsta uzorka: Stolica (brzi imunohromatografki test
Test na Helicobacter pylori antigen iz uzorka fecesa je pozdaniji indicator aktivne infekije u odnosu na serološke testove kojima se detektuje specifičan IgG antitijela u serumu.

Negativan rezultat: Upućuje na odsustvo bakterije u fecesu. Obzirom da je testiranje uzorka rađeno imunohromatografskom metodom, negativan nalaz znači da u trenutnku testiranja nije postojala infekcija sa Helicobacter pylori.
Pozitivan rezultat: Ukazuje na postojanje aktivne Helicobacter pylori infekcije pacijenata ukoliko je testiranje obavljeno prije započete terapije, a neuspjeh terapije ukoliko je testiranje obavljeno najmanje 4 sedmice nakon završetka terapije. Potrebna konsultacija gastroenterologa.

Uzorak: Serum
Humani korionski gonadotropin je glikoprotein kojeg stvaraju trofoblastične stanice posteljice. Sastoji se od dvije podjedinice, alfa i beta, koje su nekovalentno vezane. Alfa podjedinica strukturalno je identična podjedinici luteinizirajućeg hormona (LH), folikul stimulirajućeg hormona (FSH) kao i tiroideja stimulirajućeg hormona (TSH). Beta podjedinica imunološki je različita i karakteristična je za hCG. Povišen vrijednost hCG nalazi se u serumu trudnica, trofoblastičnim tumorima i tumorima zametnih stanica, prvenstveno u nesemionskim tumorima.
Razina HCG-a povezana je s veličinom tumorske mase te zbog toga ima i prognostičku vrijednost.

Beta HCG u trudnoći
Beta HCG je protein kojeg luči tkivo posteljice, a mnogi ga nazivaju i hormonom trudnoće. Upravo je beta HCG glavni pokazatelj trudnoće. Njegova je najvažnija funkcija poticanje žutog tijela u jajniku da luči progesteron, hormon koji se često naziva čuvarom trudnoće. Beta HCG može se naći u krvi otprilike osam dana nakon ovulacije, odnosno dan nakon ugnježđivanja ploda u maternicu. Dio tzv. Beta lanca, odnosno beta HCG-a može se naći u isto vrijeme u urinu i upravo on izravno utječe na stvaranje „plusića“ na testovima za trudnoću.
Vrijednost beta HCG-a u vrijeme očekivane menstruacije je otprilike 100 IU/L (međunarodnih jedinica po litri), a udvostručuje se u prosjeku svaka dva dana. Najviše vrijednosti ovoga proteina pokazat će nalazi krvi napravljen krajem prvog tromjesečja trudnoće, kada može iznositi od 100.000 do 120.000 IU/L. Nakon toga posteljica preuzima ulogu opskrbljivača progesteronom, a beta HCG počinje opadati.

Snižene vrijednosti:
Postpartum (nakon porođaja)
Pušenje

Povišene vrijednosti:
Menopauza
b-korionik gonadotropin

FT3 (slobodni trijodtironin) je oblik T3 hormona koji nije vezan na proteine. FT3 je aktivni oblik T3 hormona i čini otprilike 0, 3% od ukupne količine T3.
T3 (trijodtironin) je hormon štitnjače i zajedno s T4 (tiroksin) djeluje na metabolizam cijelog organizma. Oko 80% T3 nastaje iz T4 u ciljnim organima (primarno u jetri). Koristi se u dijagnosticiranju bolesti štitnjače pri određivanju T3 toksikoze i kod prepoznavanja rane faze hipertireoidizma.
Povišena vrijednost:
Povišena koncentracija hormona štitnjače (hipertireoza ili tireotoksikoza) posljedica je povećanog stvaranja i lučenja hormona štitnjače, zbog čega dolazi do snižavanja razine TSH. Hipertireoze nastaju najčešće zbog Basedowljeve ili Gravesove bolesti (autoimune bolesti kod koje se stvaraju antitijela na TSH-receptore štitnjače), čvorova (nodula) u štitnjači, upala štitnjače, tumora hipofize, metastatskih karcinoma štitnjače,  ili nasljednih mutacija na tireoidne receptore.
Kod hipertireoze dolazi do ubrzanja metabolizma s brojnim smetnjama kao što su nemir, razdražljivost, nesanica, pojačano znojenje, opadanje kose, lupanje srca, proljev i mršavljenje.
Snižena vrijednost:
Kod sniženih koncentracija hormona štitnjače dolazi do porasta TSH, usporava se metabolizam, što pak dovodi do trajnog umora, pospanosti, debljanja, nakupljanja tekućine u tijelu i poremećaja probave.
Uzroci primarne hipotireoze mogu biti manjak joda u hrani (endemska guša), Hashimotov tireoiditis (autoimuna bolest u kojoj propada tkivo štitnjače zbog prisutnosti antitireoidnih antitijela), subakutni i postpartalni tireoiditis, uklanjanje štitnjače kirurškim putem, poremećaji u sintezi i djelovanju hormona koji uzrokuju kongenitalnu hipotireozu u novorođenčadi.
Otkrivanje hipotireoze u novorodenčadi je važno jer ako se ne otkrije i ne liječi na vrijeme, djeca su mentalno retardirana, zaostaju u rastu i imaju neurološke poremećaje.
Sekundarnu hipotireozu uzrokuju poremećaji hipofize i hipotalamusa.

FT4 (slobodni tiroksin) je oblik T4 hormona koji nije vezan na protein, i ujedno je aktivni oblik T4 hormona.
Djelovanje hormona štitnjače je kompleksno: pojačavaju sintezu proteina i metabolizam ugljikohidrata, pojačavaju razgradnju kolesterola i triglicerida, utječu na rast i sazrijevanje tkiva i spolni razvoj, pojačavaju djelovanje katekolamina.
Određivanje slobodnog tiroksina je važno u slučaju sumnje na poremećenu funkciju štitnjače. FT4 se gotovo uvijek određuje zajedno s TSH.
Povišena vrijednost:
Povišena koncentracija hormona FT4 (hipertireoza) posljedica je povećanog stvaranja i lučenja hormona štitnjače, zbog čega dolazi do snižavanja razine TSH. Hipertireoze nastaju najčešće zbog Basedowljeve ili Gravesove bolesti (autoimune bolesti kod koje se stvaraju antitijela na TSH-receptore štitnjače), čvorova (nodula) u štitnjači, upala štitnjače, tumora hipofize, metastatskih karcinoma štitnjače,  ili nasljednih mutacija na tireoidne receptore.
Kod hipertireoze dolazi do ubrzanja metabolizma s brojnim smetnjama kao što su nemir, razdražljivost, nesanica, pojačano znojenje, opadanje kose, lupanje srca, proljev i mršavljenje.
Snižena vrijednost:
Kod sniženih vrijednosti FT4 dolazi do porasta TSH, usporava se metabolizam, što pak dovodi do trajnog umora, pospanosti, debljanja, nakupljanja tekućine u tijelu i poremećaja probave.
Uzroci primarne hipotireoze mogu biti manjak joda u hrani (endemska guša), Hashimotov tireoiditis (autoimuna bolest u kojoj propada tkivo štitnjače zbog prisutnosti antitireoidnih antitijela), subakutni i postpartalni tireoiditis, uklanjanje štitnjače kirurškim putem, poremećaji u sintezi i djelovanju hormona koji uzrokuju kongenitalnu hipotireozu u novorođenčadi.
Otkrivanje hipotireoze u novorodenčadi je važno jer ako se ne otkrije i ne liječi na vrijeme, djeca su mentalno retardirana, zaostaju u rastu i imaju neurološke poremećaje.
Sekundarnu hipotireozu uzrokuju poremećaji hipofize i hipotalamusa.

Tireotropin odnosno hormon koji stimulira štitnjaču (TSH) stvara hipofiza, žlijezda smještena na bazi mozga. TSH stimulira sintezu i lučenje metabolički aktivnih hormona štitnjače, tiroksina (T4) i trijodtironina (T3). T4 i T3 reguliraju različite biohemijske procese u organizmu neophodne za normalan rast i razvoj te metaboličke i neurološke funkcije.
Sintezu i lučenje TSH stimulira hormon koji oslobađa tireotropin (TRH) iz hipotalamusa kao odgovor na niske razine cirkulirajućih hormona štitnjače.
Povišene razine T3 i T4 inhibiraju lučenje TSH iz hipofize putem mehanizma negativne povratne sprege. Utvrđeno je da somatostatin i dopamin također koče lučenje TSH iz hipofize, što upućuje na činjenicu da hipotalamus može imati i stimulativno i inhibitorno djelovanje na sintezu i lučenje TSH iz hipofize.
Poremećaj u bilo kojem segmentu regulacije hipotalamično-hipofizno-tireoidne osovine može prouzrokovati smanjenju (hipotireoza) ili pojačanu sintezu (hipertireoza) T3 i/ili T4.

Referentne vrijednosti:
Muškarci i žene: 0, 25 – 5, 00 mIU/mL
Povišeni nalaz:
– primarna hipotireoza
– tumor hipofize

Sniženi nalaz:
– hipertireoza – hipopituitarizam (slabije aktivna hipofiza)
– sekundarna i tercijarna hipotireoza (poremećaju u hipofizi ili hipotalamusu)

Feritin je protein koji u organizmu služi kao pohrana zaliha željeza.
Njegovo određivanje u krvi prvenstveno se koristi u dijagnostici poremećaja metabolizma željeza. Dokazalo se da je određivanje feritina osjetljivija, specifičnija i pouzdanija pretraga za dokazivanje statusa željeza u ranom stadiju anemije. Također ga je korisno odrediti i kod bolesnika liječenih oralnim pripravcima željeza kako bi se procijenila popunjenost zaliha željeza i donijela možebitna odluka o prekidu liječenja.
Referentne vrijednosti
Muškarci: 70 – 435 ng/L
Žene: 10 – 160 ng/L

Povišeni nalaz:
– hemokromatoza (abnormalno nakupljanje željeza)
– oštećena jetra (ciroza, tumori)

Sniženi nalaz:
– nedostatak željeza (krvarenje, trudnoća, nedovoljan unos hranom,…)

Fibrinogen je najznačajniji protein u koagulaciji krvi. Aktivacijom koagulacije, aktivira se i trombin koji razlaže fibrinogen na 4 peptida (monomera). Monomeri fibrina se spontano nakupljaju u fibrin i tako se stvara fibrinski ugrušak.
Stvaranjem fibrinskog ugruška pokreće se proces razgradnje – fibrinoliza. Krajnji produkt razgradnje fibrina i fibrinogena su fragmenti D i E. Tipični D-dimer sadrži dvije D domene i jednu E domenu.
D-dimer nije prisutan u ljudskoj krvi, tj. plazmi. In-vivo poluvijek mu je 8 sati.
Metoda kojom se određuje D-dimer zove se imunoturbidimetrija. Glavna dijagnostička primjena testiranja D-dimera jeste isključivanje tromboembolijskih događaja poput duboke venske tromboze i plućne embolije.
Povišene vrijednosti:
Povišene vrijednosti D-dimera mogu se naći u trombotskim bolestima, zatim u tumorskoj progresiji ili metastazama, ali također i u fiziološkim stanjima kao što je trudnoća, teški fizički napor, uzimanje oralnih kontraceptiva ili starija životna dob.
Snižene vrijednosti:
Kod arterijskih tromboza, gdje je količina D-dimera jedva mjerljiva.

Referentne vrijednosti:
Muškarci i žene: < 500 ng/mL

Antitiroglobulin antitijela (anti-TG) su usmjerena na tiroglobulin-sastavni dio stanica štitinjače. Tiroglobulin (Tg) je protein koji se stvara u folikulima štitnjače: zajedno s enzimom TPO (tiroidna peroksidaza), nužan je pri jodiranju L-tirozina i stvaranju hormona štitnjače T4 i T3. Tg i TPO su potencijalno autoantigeni. TG se u normalnim uvjetima ne izlučuje u krvotok. Međutim, oštećenja folikula štitinjače tijekom upalnih stanja (tireoiditisa i autoimunog hipotireoizma) ili ubrzani poremećeni rast tkiva štitinjače (što se može primjetiti u Gravesovoj bolesti) može dovesti do propuštanja TG u krv. To rezultira stvaranjem autoantitijela na TG (anti-TG) kod nekih pojedinaca.
KLINIČKI ZNAČAJ:
Povišenu razinu antitijela na tiroglobulin (anti-Tg) nalazimo u serumu osoba koje imaju: -Hashimotov tiroiditis – primarni miksedem – Gravesova bolest – blaga hiper- ili hipotireoza – druge autoimune bolesti (reumatoidni artritis, sistemski eritematozni lupus) Autoimune bolesti štitnjače se relativno često javlja u odnosu na druge autoimune bolesti. Najčešći autoimuni poremećaj u štitnjači dovodi do slabijeg rada štitnjače i poznat je pod nazivom Hashimotova bolest ili kronični limfocitni tireoiditis.
U ovom poremećaju između ostalog u krvi bolesnika nalazimo povišeno jedno ili oba protutijela (anti-TPO i/ili anti-Tg). Koncentracija antitijela u krvi varira s obzirom to koliko je autoimuna bolest aktivna, te ih je potrebno kontrolirati barem jednom godišnje. Tretiranjem autoimune bolesti, odnosno imunološkog sustava, moguće je značajno smanjiti koncentraciju antitijela u krvi. Anti.TG je dijagnostičkei nedovoljno osjetljiv, pa se najčešće kombinira s antitijelima na tireoidnu peroksidazu (anti-TPO). Zajedno s antitijelima anti-TPO, anti -Tg nađen je kod 70-80% osoba oboljelih od Hashimota i kod 30% osoba sa Gravesovom bolesti. Razina anti-Tg može se tijekom bolesti potpuno normalizirati, no isto tako i opet porasti.

Anti TPO-Antitijela na tiroidnu peroksidazu- enzim koji sudjeluje u proizvodnji hormona štitnjače (tiroksina, T4 i trijodtironina, T3). Anti TPO kao i anti-TG ukazuje na neki od autoimunih poremećaja u radu štitinjače. U autoimunim poremećajima, vaš imunološki sustav stvara protutijela koja pogrešno napadaju normalno tkivo. Protutijela koja napadaju štitnjaču uzrokuju upalu i oštećuju funkciju štitnjače.
KLINIČKI ZNAČAJ:
Anti TPO i anti TG potrebno je odrediti ako vrijednosti hormona štitinjače odstupaju od normalnih vrijednosti, ukoliko su ultrazvučnim pregledom uočene promjene u tkivu štitinjače, te kod trudnica s povećanim rizikom za poremećaj funkcije štitinjače. Povišeni nalaz Anti TPO: – Hashimotov tiroiditis – primarni miksedem – Gravesova bolest. Drugi autoimuni poremećaji koji mogu izazvati povišena anti TPO uključuju: -Sjogrenov sindrom, -lupus, -reumatoidni artritis, -perniciozna anemija.

Vitamin D ili kalciferol je antirahitični vitamin, a često ga nazivaju i vitaminom sunca. Iz povijesnih se razloga svrstava među vitamine iako se po većini obilježja radi o hormonu (steroidna struktura). Zajedno sa paratireoidnim hormonom regulira koncentraciju kalcijevih iona u plazmi. Prije njegova otkrića mnogi ljudi su bolovali od rahitisa, a posebno djeca. Zato su mu u prošlosti posvetili naročitu pažnju. Danas se zna da taj vitamin može spriječiti i liječiti rahitis. Vitamin D je topiv u mastima te se može taložiti u organizmu. U organizam ga unosimo hranom, izlaganjem sunčevoj svjetlosti i korištenjem multivitaminskih pripravaka.
NALAZ:
Referentni interval se prikazuje na svakom validiranom nalazu.

Alergo testove ispitujemo novom metodom: „Polycheck® brendom“. 
Polycheck® je brend BioCheck GmbH. To je skraćenica za tehnologiju kojom se olakšalo testiranje multiparametara u ljudskoj i veterinarskoj medicini. Kvantitativna prikazivanje različitih parametara, mogu se obraditi u jednom testu. BioCheck Imaging Software ocjenjuje testove precizno. 
Posljednjih 30 godina porastao je broj pacijenata sa alergijskim oboljenjima u industrijskim zemljama tako da se može reći da svaki treći Europljanin ima neki vid alergijske reakcije. 
Posebno zabrinjava činjenica da je u najvećem procentu zahvaćena mlada populacija.
Alergija predstavlja intenzivnu reakciju imunološkog sustava na tvar iz našeg prirodnog okruženja, a tvar koja izaziva alergijsku reakciju naziva se alergenom. Organizam može biti alergičan zapravo na bilo koju tvar s kojom je u kontaktu, te gotova svaka tvar iz okoline može biti potencijalni alergen.

Alergeni se mogu podijeliti u dvije velike skupine, tačnije na inhalatorne alergene, koji alergijsku reakciju izazivaju nakon što u organizam dospiju udisanjem, pa toj skupini pripadaju pelud raznih biljaka, grinje, prašina, epitelne stanice mačaka i pasa, te na nutritivne alergene koji alergijsku reakciju uzrokuju nakon unosa određenih namirnica u organizam. Toj skupini pripadaju namirnice poput kikirikija, jaja, morskih plodova, žitarica i ostalih namirnica.

Međutim, alergijske reakcije mogu biti izazvane i lijekovima, a vrlo čest uzročnik alergija je penicilin, ili pak ubodima insekata.

Simptomi alergije mogu biti različiti, a variraju od čestog suzenja očiju, pojave konjunktivitisa, svrbeža i peckanja očiju, nosa i grla, pa do začepljenosti nosa, otežanog disanja, otečenosti jezika, nepca ili ždrijela, kihanja, kašljanja, kožnog osipa, svrbeža kože, povraćanja i proljeva.


Radimo slijedeće alergo testove:
• inhalatornih alergena: 20 alergena (polen (breze, johe, lijeske, hrasta, livadske macice, raži, crnog pelina, bokvice), evropske i američke grinje, epitel (psa, mačke, konja, zamorca, hrčka, zeca), plijesan (cladosp. herbarum, pen. notatum) i buđ – alternaria alternata);
• nutritivnih alergena: a) 20 alergena - (lješnik, kikiriki, orah, badem, mlijeko, bjelanjak jajeta, žumanjak jajeta, kazein, krompir, celer, mrkva, paradajz, bakalar, škampi, breskva, jabuka, soja, pšenično brašno, susam i raženo brašno), 
b) 10 alergena - kikiriki, susam, svinjetina, piletina, govedina, bakalar, citrusni mix, breskva, paradajz i celer;
• alergo test na lijekove: 10 alergena (benzilpenicilin (penicilin G),
fenoksiimetilpenicilin (penicilin V), ampicilin, amoxicilin, sulfametoksazol, cefalosporini,
ofloksacin, cefaklor, tetraciklin, i eritromicin);
• alergo test na mliječne proizvode i gluten: 6 alergena (mlijeko, alfa laktalbumin, beta laktoglobulin, kazein, bovine serum albumine i gluten);
• atopic paleta: 30 alergena - mix inhalatornih i nutritivnih alergena (mlijeko, alfa-laktalbumin, beta-lactoglobulin, kazein, bjelanjak, žumanjak, bakalar, kikiriki, kakao, soja, jabuka, mrkva, paradajz, mix brašna, pileće meso, citrusni mix, riža, 6 mix trava, raženi polen, epitel psa, epitel mačke, plijesan - cladosporium herbarum, buđ - alternaria altherata, gljivice - aspergillus fumigatus, kućne grinje (Evropske) - D. pteronyssinus, kućne grinje (američke) - D. farinae, polen lješnjaka, polen breze, polen pelina, CCD - Krizno-reaktivne ugljikohidratne determinante.

Test koji se nalazi na listi EU!
Riječ je o brzom i pouzdanom testu (BAT test) kojim se otkrivaju specifični antigeni SARS-CoV-2, a nalazi se na popisu testova odobrenih u Europskoj uniji.
Testiranje se izvodi uzimanjem brisa nazofarinksa/nosa, a rezultati testa budu gotovi za 30 minuta.

Pouzdan i brz hromatografski imunološki test za kvantitativno otkrivanje specifičnih antigena SARS-CoV-2 prisutnih u nazofarinksu.
Ova se metoda oslanja na izravno otkrivanje virusnih proteina SARS-CoV-2 u brisevima nosa i drugim respiratornim izlučevinama pomoću imunološkog ispitivanja bočnog protoka (koje se naziva i RDT) koje daje brze rezultate.
Testiranje se izvodi uzimanjem brisa nazofarinksa/nosa.

Zlatni standard za dijagnostiku COVID-19 su testovi amplifikacije nukleinskih kiselina (engl. Polymerase chain reaction – PCR). Pozitivni rezultati moraju se dokazati pozitivnim nalazom barem dvaju ciljnih virusnih gena (N, E, S i RdRP GENI) specifičih za novi koronavirus (SARS-CoV-2).
Negativan PCR nalaz ne isključuje infekciju SARS-CoV-2. Uzroci zbog kojih nalaz može biti lažno negativan su višestruki: loš kvalitet uzorka, uzimanje uzorka prerano ili prekasno nakon infekcije, neadekvatno pohranjivanje i transport uzorka, mutacije virusa, te greške u izvođenju testa. Testiranje treba obavezno ponoviti u slučaju negativnog nalaza kod bolesnika s visokim indeksom sumnje na bolest COVID-19.

METODA: Test se bazira na principu imunohemijske ELISA metode, odnosno detekcije
COVID - 19 specifičnih IgG/ IgM antitijela u uzorcima ljudskog seruma.

Interpretacija testa na COVID - 19 IgG/IgM antitijela:
IgM pozitivan/IgG negativan: znak svježe infekcije, pacijent zarazan za okolinu,
preporucuje se samoizolacija. Može se uraditi PCR ili antigen test kao potvrdni test.
IgM/IgG pozitivni: faza rekonvalescence - ozdravljenja. Pacijent nije zarazan za
okolinu.
IgG pozitivan/IgM negativan: pacijent bio u kontaktu sa virusom ili je preležao
Covid 19. Ima imunitet.
Negativna IgG/IgM antitijela: nema znakova imuniteta COVID-19, ali se ne
isljucuje da postoji infekcija u ranoj fazi, ako postoji sumnja na kontakt, ponoviti test
za 5-7 dana.
Napomena: Kod većine pacijenata je prisutan dugoperzistirajući IgM, zato to je
virus prisutan u ćelijama više organskih sistema pacijenta, iz kojih se virus oslobađa i
podražuje imunološki sistem na stvaranje IgM antitijela.
Dakle ako je pacijent duže vremena IgG/IgM pozitivan slobodno se može smatrati
nezaraznim za okolinu, što se može potvrditi i sa PCR ili antigenskim testom.
Iskustvo Ijekara govori da su brisevi na virus tih pacijenata negativni.
Bolje je da je IgG veći od IgM-a, jer to govori da je pacijent blizu konačnog ozdravljenja.

Brzi imunohromatografski test za kvalitativnu detekciju antitijela na HIV tipa 1 i 2 u uzorku humanog seruma ili plazme.
U slučaju pozitiviteta ovog testa, radi se potvrdni PCR RNA test i konsultuje ljekar za dalju obradu.

Brzi imunohromatografski test za kvalitativnu detekciju antitijela na HCV u uzorku humanog seruma ili plazme.
U slučaju pozitiviteta ovog testa, radi se potvrdni PCR RNA test i konsultuje ljekar za dalju obradu.

Brzi imunohromatografski test za kvalitativnu detekciju HBsAg u uzorku humanog seruma ili plazme. Koristi se u otkrivanju infekcije virusom hepatitisa B.
U slučaju pozitiviteta ovog testa, radi se potvrdni PCR RNA test i konsultuje ljekar za dalju obradu.

Brzi imunohromatografski test za istovremeno kvalitativno određivanje prisustva opojnih droga i njihovim metabolita u ljuskom urinu.
Test je specifičan za:
AMP (amfetamini)
MET (metamfetamini)
MDMA (ecstasy)
COC (cocain)
THC (marihuana i hašiš)
BAR (barbiturati)
BZO (benzodiazepin)
MOP (opijati)
BUP (buprenorfin)
MTD (metadon)

Scroll to Top