Ultrazvuk srca i ergometrija kao metoda otkrivanja koronarne bolesti

Ultrazvuk srca i ergometrija kao metoda otkrivanja koronarne bolesti

Ehokardiografija (ultrazvuk srca sa color doppler-om) je neinvazivna i bezbolna dijagnostička metoda u kardiologiji, kojom se dobija uvid u stanje srca i krvnih sudova srca. 

 

Primjena ultrazvuka srca sa color doppler-om  je neophodno u procenjivanju zdravstvenog stanja pacijenata sa sumnjom ili već dijagnosticiranom kardiovaskularnom bolešću (povišenim krvnim pritiskom, nepravilnim ili ubrzanim radom srca, bolovima u sredogruđu, brzim zamaranjem, epizodama gubitka svijesti, kod dijabetičara, bolesnika na hemo ili radioterapiji), kao i preventivno kod osoba koje imaju porodične i lične visoke faktore rizika za kardiovaskularne bolesti (gojaznost, pušenje, povišene masnoće u krvi, fizička neaktivnost itd).

 

Ultrazvuk srca sa color doppler-om sa novim tehničkim mogućnostima omogućava veliki broj informacija o srcu i srčanim strukturama, kao što su: dimenzije srčanih šupljina, dimenzije srčanog mišića, njegovu pokretljivost, ejekciona frakcija (EF), funkcija srčanih zalistaka, uvid u stanje perikarda (srčane kese).

Color doppler metoda omogućava uvid u brzine protoka krvi kroz srčana ušća i dijagnosticiranje  urođenih ili stečenih srčanih mana.

Ultrazvuk srca se izvodi tako što pacijent tokom pregleda leži na lijevom boku sa savijenom lijevom rukom u laktu, koju stavlja pod glavu. Ljekar sondom ultrazvučnog aparata na koji je predhodno nanio malo gela prelazi preko kože lijeve strane grudnog koša, pri čemu pacijent ne osjeća nikakav bol.

 

Ergometrija (test opterećenja) vrši se uz prethodni pregled i indikaciju kardiologa. Prilikom testiranja potrebno je predočiti svu medicinsku dokumentaciju. Na dan testiranja možete popiti jutarnju terapiju, no ne smijete piti kavu i pušiti. Također ne smije se uzimati hrana 2 sata prije samog testiranja, no nije potrebno da budete natašte. Testiranju treba pristupiti u prikladnoj odjeći i obući (preporučuje se trenirka i tenisice).

U upotrebi su dva protokola opterećivanja. Na biciklergometru koristi se kontinuirani test opterećenja sa povećanjem opterećenja za 25w svakih 3 min. Od testova na pokretnoj traci preporučuje se test po Bruceu. Oba testa podjednako su mjerodavna u kliničkoj praksi i medicini rada. Razlike postoje u visini pojedinog stepena opterećenja, vremenskom trajanju testa i angažovanosti mišićnih grupa u radu koje mogu dovesti do bitnijih razlika u rezultatitima testiranja. Zbog toga se rezultati testa na biciklergometru izražavaju u jedinicama potrošnje kiseonika, w i/ili kpm, a na pokretnoj traci jedinicama potrošnje kiseonika ili trajanjem testa. Preporučeno je takođe da visina testa opterećenja bude submaksimalna (85% maksimalnog pulsa za godine starosti i pol) ili simptomima ograničen test koji se prekida kod pojave relevantnih simptoma.

 

 

 

 

Opširnije
Ultrazvučni pregled kukova kod beba

Ultrazvučni pregled kukova kod beba

“Nezreli” ili u potpunosti ne razvijeni kukovi javljaju se kod manjeg broja djece, ali nisu ni potpuna nepoznanica u svakodnevici novih roditelja. Uglavnom je riječ o tzv. obliku blaže nezrelosti, dok je u težim slučajevima riječ o displaziji kukova.

Displazija kukova kod djece zdravstveni je problem s kojim se pojedina djeca rode ili se javlja u toku prve godine života bebe. Nakon rođenja, bebina bedrena kost još nije dovoljno okoštala, dok čašica koja je treba prihvatiti u nekim slučajevima, također nije dovoljno oblikovana. Kad zglobna čašica kuka nije dovoljno razvijena može uzrokovati iščašenje, a taj se poremećaj naziva displazija kukova. Problem se može javiti na jednom ili na oba kuka. Displazija se javlja kod oko 5 – 20 % novorođene djece.

Kod normalno razvijenih kukova novorođenčeta, bedrena kost pravilno “sjedne” u čašicu zdjelice i u pravilnom je položaju za držanje mišića, tetiva i ligamenata. No, kad je riječ o nedovoljnom razvijenom kuku odnosno displaziji kuka, čašica kuka nije dovoljno razvijena ili je preplitka ili je čak i tkivo oko čašice prelabavo. U blažim slučajevima, ligamenti i ostala meka tkiva su labavi, pa bedrena kost ima previše prostora za kretanje unutar čašice kuka.

Zašto dolazi do problema s razvojem kukova i/ili displazije kukova?

Pravi razlozi nisu zašto dolazi do kašnjenja u razvoju odnosno “nezrelih” kukova nisu u potpunosti poznati, ali smatra se kako utjecaj ima:

– genetika, slični problemi s kukovima u porodici

– to što je dijete prvorođeno

– to što je dijete ženskog spola

Displaziju kukova ili ipak samo nezrelost kod beba važno je uočiti na vrijeme i stoga je od iznimne važnosti obaviti pregled kukova novorođenčeta u ranoj dobi, najkasnije do 3 mjeseca starosti, kako bi se po potrebi, na vrijeme krenulo s terapijom. U slučaju ne liječenja, može doći do trajnih problema s kukovima. Na ultrazvuku kukova utvrđuje se njihova “zrelost”. Kukovi se kao i ostatak tijela, razvijaju tokom trudnoće i života bebe u maternici, a nastavljaju pokretima nogu bebe nakon rođenja. Svakim pokretom nogu, beba produbljuje čašicu kuka. Kod djece koja se rode s djelomično “zrelim” kukovima, oni pokretima nogu i laganim vježbanjem vrlo lako postaju “zrelijima” u prva 3 mjeseca života. Važno je znati da se kukovi razvijaju do 18. mjeseca života, pa se kod većine djece koja su rođena s “nezrelim” kukovima isprave vježbama ili jednostavno, s rastom, te nisu potrebni nikakvi veći zahvati.

 

 

Pregled kukova provodi se ultrazvučno, postavljanjem bebe u bočni položaj, prvo jednog, a zatim i drugog kukiča. Pregled nije bolan, osim što je za većinu beba u tako maloj dobi neugodan zbog nepoznate okoline i samog načina izvedbe. Koristi se tečni vodenasti gel koji se stavlja na jedan pa drugi kuk bebe,  nakon čega se vrši ultrazvučni pregled.

Liječenje

Kod blažih oblika nezrelih kukova, osim vježbica i prirodnog razvoja djeteta, veće intervencije nisu potrebne. Ako je riječ o težem obliku, odnosno displaziji kukova, bebama se preporučuje nošenje remenčića odnosno tzv. Pavlikova aparatića. Brojni roditelji se preplaše na samu pomisao nošenja spomenutog remena, no za strahom zaista nema potrebe. Remenčići se nose kako bi se djetetu kasnije omogućio kasniji normalan razvoj i kretanje i za bebu nisu bolni niti joj stvaraju neugodu. Uloga Pavlikovih remenčića je držati bebine noge u raširenom položaju kako bi glava bedrene kosti jednostavnije “sjela” na svoje mjesto, odnosno u čašicu kuka. Već nakon nekoliko mjeseci njihova nošenja, kod većine beba dolazi do poboljšanja i uglavnom nemaju nikakvih daljnjih problema s razvojem kukova.

* U Poliklinici SaNaSa, može se uraditi ultrazvučni pregled kukova kod beba po cijeni od 50 KM. Potrebno se prethodno naručiti. 

Opširnije
Šta je ortopantomografija (OPG) i radioviziografija (RVG)?

Šta je ortopantomografija (OPG) i radioviziografija (RVG)?

Ortopantomografska tehnika (OPG) snimanja postala je standard u dentalnoj medicini te se u razvijenijim zemljama smatra obveznom snimkom pri prvom pregledu. Zbog svoje ekonomičnosti, zaštite bolesnika od nepotrebnog zračenja i same sistematičnosti dobiva sve veću važnost kao dijagnostička metoda. Ovom snimkom u potpunosti se mogu vidjeti svi zubi zajedno sa krunom i korijenima te pripadajućim strukturama. Možemo kontrolirati visinu kosti, postojanje periapikalnih procesa, cista čeljusti, tumora i ostalih deformacija. Kod kvalitetnijih uređaja moguće je potpuno analizirati i položaj i eventualnu patologiju temporomandibularnog zgloba. S obzirom na to da snimka obuhvata većinu orofacijalnog područja, iz nje su vidljive i genetske anomalije, razlozi nedostajanje nekih zuba u čeljusti te povezanost zuba s upalama sinusa (korijeni zuba u sinusu). Panoramska snimka služi i pri povezivanju sistemskih bolesti i sindroma s orofacijalnim područjem, te je neizostavna u implantoprotetskoj terapiji i planiranju protetskih radova.

Pomoću ortopan slike možemo istovremeno prikazati donju i gornju čeljust i popratne strukture. Za vrijeme ekspozicije rentgenska cijev i detektori se rotiraju oko pacijenta. Kretnje rentgentske cijevi i detektora moraju biti koordinirane. Ortopantomograf stvara slojevnu sliku, upotrebljavajući tri odvojena rotacijska centra, polazeći sa stanovišta da je čeljust sastavljena od triju bazalnih lukova, a svaki od rotacijskih centara trebao bi biti centar jednog od tih lukova, sukladno sa zonom slikanja suprotne strane. Rentgenska cijev rotira iza zatiljka pacijenta, a detektor ispred njegova lica. Pomoću posebnog prenosnog sistema slika se digitalnim putem prebacuje na računar. 

RADIOVIZIOGRAFIJA (RVG) je snimanje kojim dobivamo ciljanu sliku pojedinog zuba koja prikazuje detalje krune i korijena kao i okolne strukture parodonta i alveolarne kosti. Slika se prikazuje na ekranu uz pomoć RVG senzora i omogućuje kompjutersku analizu, preciznu dijagnozu i plan terapije.

 

RVG senzori su intraoralni senzori koji obezbjeđuju konstantno visoku rezoluciju i bistre slike za precizniju dijagnostiku i planiranje uz različite veličine. RVG senzori zamjenjuju klasični način slikanja pomoću filma.

Digitalna radiografija u stomatologiji pruža dvije ključne prednosti u odnosu na slikanje pomoću filma, jedna je mogućnost full screen slika koje se mogu poboljšati i zumirati, a druga lakše dijagnostikovanje.

 

 

U našoj Poliklinici SaNaSa na Ilidži imamo najsavremenije digitalne aparate za OPG i RVG, koji pružaju manje doze zračenja uz visoki kvalitet i rezoluciju slike. 

Opširnije
Vitamin D

Vitamin D

Top of Form

Vitamin D ili kalciferol je antirahitični vitamin, a često ga nazivaju i vitaminom sunca. Iz historijskih se razloga svrstava među vitamine, iako se po većini obilježja radi o hormonu (steroidna struktura). Regulira koncentraciju kalcija i fosfora u organizmu, potičući  njihovu apsorpciju iz probavnog trakta. Vitamin D se u tijelu može sintetizirati u koži pod utjecajem ultraljubičastih zraka iz provitamina. Može se unositi i hranom. Najviše ga ima u  masnim  ribama kao što su haringe, skuše, srdele i tune, u mesu, mlijeku i mliječnim prozvodima, u  žumanjku, te gljivama.

Vitamin D se nalazi u dva  fiziološka oblika: vitamin D2 (ergokalciferol) i vitamin D3 (kolekalciferol). Aktivan oblik vitamina D se zove kalcitriol (1,25-dihidroksikolekalciferol). Nedostatak  vitamina D  kod djece dovodi  do rahitisa, a kod odraslih  do
osteoporoze  i sekundarnog  hiper-paratiroidizma.
On spriječava depresiju i šizofreniju.
Niska razina cirkulirajućeg vitamina D povećava rizik  od dijabetesa, kardiovaskularnih i autoimunih bolesti, te različitih oblika karcinoma.
Pretilost smanjuje iskoristivost vitamina D. Zbog toga gojazni ljudi trebaju unositi duplo više vitamina D.
Vitamin D se često koristi za liječenje psorijaze.
Hronični nedostatak vitamina D dovodi do slabosti i bolova  u mišićima.
48% djevojčica u dobi od 9-11 godina imaju manjak vitamina D
.

Čak 76% trudnica ima nedostatak vitamina D. To povećava rizik obolijevanja njihove djece od dijabetesa, artritisa, multiple skleroze  i dr.

25- (OH) vitamin D je glavni oblik skladištenja vitamina D u ljudskom tijelu. On je pronađen u visokoj koncentracij u serumu ili plazmi, zbog čega je 25- (OH) vitamin D poželjni analit za određivanje.


U Poliklinici SaNaSa, vitamin D određujemo na aparatu mini Vidas (Biomerieux).

 25-OH Vitamin D total  je automatski test za određivanje pacijentovog Vitamin D statusa i test ima visok stepen preciznosti.

 

 

Opširnije
Redovni ginekološki pregled i PAPA test

Redovni ginekološki pregled i PAPA test

Ginekološki pregled je specifičan po tome što je vezan za pregled najintimnijeg dijela tijela, te je povezan sa nelagodnošću, sramom, a vrlo često i strahom. Naravno, mi to znamo te želimo da pregled ne bude bolan i grub ali i da ga obavimo onako kako treba.

 

Idealno vrijeme za ginekološki pregled je osmi do dvanaesti dan menstruacijskog ciklusa.

Na ginekološkom pregledu nakon uvida u vaše anamnestičke podatke, i u dobivene nalaze, ginekolog će vam napomenuti kada bi trebala biti sljedeća kontrola. Češći ginekološki pregledi se preporučuju kod pojave slijedećih problema: ako primijetite promjene u menstruacijskim krvarenjima (učestalost, obilnost, bolnost), kod bolova u donjem abdomenu, pojačanog vaginalnog iscjetka, kao i abnormalnog nalaza PAPA testa. Češće kontrole potrebne su i ukoliko koristite hormonsku terapiju, imate intrauterine uložak ili spiralu, te ukoliko ste trudni.

Posjet ginekologu je važan i nakon ulaska u menopauzu i prestanka menstrualnih krvarenja, jer neki zloćudni tumori češći su u menopauzalnoj dobi.

Ukoliko planirate redovitu ginekološku kontrolu naručite se na pregled u vremenu kada nemate menstrualno krvarenje, osim ukoliko imate problema sa nepravilnim menstrualnim krvarenjem te radi toga morate odmah doći na pregled.

 

Dan prije nego što planirate doći na svoj zakazani termin, nemojte stavljati vaginalne tablete, kreme ili gelove jer oni mogu utjecati na rezultate testova te prekriti neka zbivanja.

Neke pacijentice pripreme listu pitanja, kako ne bi zaboravile napomenuti neku svoju problematiku ili pitati ginekologa za savjet, jer vrlo često zbog treme i nelagode znaju zaboraviti pitati ginekologa što ih muči.

Ginekološki pregled nije ugodan pregled za ženu ili mladu djevojku jer je u pitanju intimno područje, ali nakon razgovora obično se taj strah prevlada. Ginekolog će vas pitati za bolesti u obitelji te za sve vaše bolesti ili operacije koje ste imali do sada.

Najčešća pitanja koja će postaviti su: koliko ste godina imali kada ste dobili prvu mjesečnicu, datum zadnje mjesečnice, dužina menstruacijskog ciklusa, koje kontracepcijsko sredstvo koristite, da li ste do sada bili kad trudni, i ukoliko jeste, kako su protekli trudnoća i porod.

Važno je navesti koje sve lijekove uzimate i da li ste na neke alergični. Važan je podatak i da li pušite. Nadalje, postavit će Vam se pitanje imate li kakve ginekološke smetnje te zašto se sada javljate na pregled.

I vi, naravno, možete postaviti pitanja i navesti sve svoje tegobe. Važno je da ukoliko planirate trudnoću ili mislite početi koristiti neku (novu) kontracepciju, da to i napomenete specijalistu ginekologu, kako bi mogli raspraviti što bi za vas bilo najbolje te koje još dodatne pretrage ili testove trebate napraviti ranije.

 

 

Šta je PAPA Test ?

 

PA-PA pregled ili test je bezbolna metoda uzimanja ćelija sa površine grlića maternice i mikroskopski pregled ćelija, u cilju otkrivanja karcinoma grlića maternice, kao i prekanceroznih promjena na grliću, HPV infekcije i drugih infekcija.

Uzimanje PAPA testa je vrlo jednostavno, brzo i bezbolno. Bris se uzima drvenom špatulom i četkicom sa površine grlića i iz cervikalnog kanala. Kada se uzme bris, nanese se na predmetno stakalce koje se gleda pod mikroskopom i postavlja dijagnoza.

PA-PA pregled trebaju obavezno uraditi jednom u godini sve žene koje su stupile u seksualne odnose (od 20 do 65 godina starosti), ukoliko je nalaz uredan. Ako nalaz PA-PA nije uredan, potrebno je intenzivno liječenje i kontrola u preporučenom periodu. Naravno uz PAPA test koji nije uredan, obavezno se radi kolposkopski pregled, da bi se našlo tačno mjesto promjene na grliću koju treba liječiti.  

 

Idealno vrijeme je od desetog do šesnaestog dana menstrualnog ciklusa, jer je tada uzorak najbolji za citološku analizu. 

Opširnije
Šta su hijaluronski fileri i kako djeluju

Šta su hijaluronski fileri i kako djeluju

Hijaluronski fileri predstavljaju hijaluronsku kiselinu u obliku gela. Hijaluronska kiselina je sastojak svakog organizma, i preko 50% hijaluronske kiseline svakog organizma se nalazi u koži. Snažno vezivanje vode je jedna od odlika hijaluronske kiseline, pa se osima za filere koristi i kao sredstvo koje je neizbežan dio kvalitetne kreme za lice. Hijaluronski fileri se mogu injektirati u svim regijama lica.

Kako starimo naša koža postaje tanja i sve više dehidrirana. Količina kolagena i elastina u tkivu se postepeno smanjuje i na licu se polako pojavljuju bore. Hijaluronska kiselina malog viskoziteta može se aplikovati kao potpora usahloj koži.

Čitava površina kože se tokom tretmana mezoterapijom napuni malim depoima hijalurona. Tokom sedam dana molekuli hijaurona neprestano vezuju molekule vode, a koža postepeno postaje hidrirana i sjajna. Na taj način koža dobija dodatnu vlažnost i volumen a tokom vremena prirodnim putem sintetiše se dodatna količina kolagena i elastina.

Koža koja je izgleda kao ispresavijan papir, za koju se čini da ne postoji metoda kojom joj se može pomoći, već poslije prvog tretmana postaje vidno ljepša. Efekat postignut ovim tretmanom traje i do 2 godine.

Cijena jednog tretmana mezoterapije u poliklinici SaNaSa je 50 KM.


Pored popunjavanja bora, hijaluronska kiselina u vidu hijaluronskih filera svoje mjesto pronalazi i kod popunjavanja, tj. povecanja i korekcije usana. Ovo je najbolji vid popunjavanja i povecanja usana, pre svega jer je hijaluron pouzdan filer pošto je prirodan, ne izaziva alergije, i rezultati se vide odmah.

 

Lijepe i mladalačke usne gotovo uvijek se povezuju sa punoćom, jedrinom, mekoćom i senzualnošću. Međutim, nismo svi rođeni sa takvim usnama. Neko je nezadovoljan veličinom, neko punoćom, kod nekoga usne nisu simetrične, ili bi željeli malo drugačiji oblik, drugi bi da im se vrate jedrina i mekoća, dok bi treći jednostavno željeli da  naglase prirodnu ljepotu usana. Riješenje su hijaluronski fileri.
Da bi usne izgledale onako kako Vi to želite potrebno je da se koristi vrhunski hijaluron, a također je potrebno iskustvo, vještina i estetski doživljaj ljekara, koji radi intervenciju.
Poliklinika SaNaSa upotrebljava najkvalitetnije hijaluronske filere, a cijena 1 ml hijaluronskog filera je 350 KM.

 

Pravilno tretirane usne hijaluronom su lijepe i prirodno rumene. Osjećaj u usnama se ne mijenja. Usne izgledaju prirodno i tako ih osjećamo, bilo na dodir ili bilo kakvu drugu senzaciju poput reakcije na toplo, hladno, ljuto i sl.

Hijaluronski fileri su najtraženiji za oblikovanje, konturisanje i popunjavanje usana, kao i dodavanje volumena iz više razloga:

  • prirodnog je porijekla,
  •  ne izaziva alergijske reakcije,
  • efekat je vidljiv odmah,
  • procedura popunjavanja i oblikovanja usana hijaluronom traje kratko,
  • efekat je odličan i diskretan,
  • usne imaju prirodan izgled,
  • nema perioda oporavka, već se pacijent vraća svakodnevnom životu odmah nakon procedure.

 

Trajanje efekta: 8 do 12 mjeseci u početku, kasnije i duže (uz pravilnu tehniku ubrizgavanja, efekat može trajati znatno duže).

Opširnije
Hormoni štitnjače

Hormoni štitnjače

Štitna žlijezda  je endokrini organ  smješten u prednjem donjem dijelu  vrata.  Radom štitnjače u fiziološkim okolnostima upravljaju  hipotalamus i hipofiza. U nadzoru rada štitnjače najvažnija je hipofiza koja pomoću tireotropina (TSH) potiče štitnjaču na stvaranje hormona,. Sa  ostalim žlijezdama s unutrašnjim izlučivanjem, regulira funkcioniranje našeg tijela i raspodjelu energije.

Štitnjača luči dva hormona: trijodtironin (T3) i tiroksin (T4) koje izlučuje  u krv. Za stvaranje hormona štitnjače nužan je jod. Nedostatak joda u organizmu dovodi do uvećanja štitnjače (gušavosti/strume). T3 i T4 su važni za uravnoteženu funkciju cijelog organizma -  dišni i krvožilni sistem, mozak, zatim djeluju na kretanje, spavanje i probavu, te rad ostalih žlijezda. Oba hormona sudjeluju u održavanju bazalnog  metabolizma stanica.

Uz anamnezu i klinički pregled u dijagnostici bolesti štitnjače koriste se: TSH, ukupni i slobodni tiroksin (T4 i FT4), ukupni i slobodni trijodtironin (T3 i FT3), autoantitijela protiv tiroidne peroksidaze (anti-TPO) odnosno protiv tireoglobulina (anti-Tg), antitijela na TSH receptor, ultrazvuk štitnjače uz eventualnu citološku punkciju i scintigrafija štitnjače.

Trijodtironin (T3) je najodgovorniji za učinak hormona štitnjače na ciljna tkiva, jer snažnije djeluje 4-5 puta od T4. Uglavnom se stvara izvan štitnjače (i to  u jetri) iz T4 koji služi kao prohormon, a vrlo malo unutar same štitnjače. T3 utječe na gotovo sve fizičke procese u tijelu, uključujući rast, metabolizam, tjelesnu temperaturu i otkucaje srca.

Tiroksin (T4) je hormon koji se u potpunosti stvara u  štitnjači  pod utjecajem hormona TSH.  I snižene i povišene vrijednosti T4 mogu ukazivati na probleme rada štitnjače. T4 je ključan za funkcioniranje veze hipotalamus-hipofiza-štitnjača. Također, ima ulogu u regulaciji metabolizma, otkucaja srca, brzine disanja, rada simpatikusa (i brojih vitalnih funkcija), menstrualnog ciklusa kod žena, ali i brojnih drugih procesa u tijelu.

Tiroid stimulirajući hormon (TSH) je hormon kojeg otpušta hipofiza. Lučenjem TSH hipofiza regulira i stimulira izlučivanje hormona štitnjače. Ako hipofiza registrira manju količinu T3 i T4  u krvi, ona će proizvesti i izlučiti u krvotok više TSH, koji će pojačano stimulirati štitnjaču na lučenje T3 i T4 hormona. Obrnuto, kod registrirane veće količine T3 i T4,  hipofiza će proizvesti i izlučiti manje TSH.

Laboratorijski testovi koji se koriste u dijagnostici bolesti štitnjače mogu se podijeliti u dvije glavne skupine testova:

1.      testovi procjene funkcije štitnjače  (T4, T3, FT4, FT3, TSH)

2.      testovi za otkrivanje autoimune bolesti štitnjače  (anti-TPO, anti-Tg, Tg i kalcitonin)

Kada su ovi hormoni povišeni, govorimo o hipertireozi (pojačanoj funkciji), a kada su sniženi o hipotireozi (smanjenoj funkciji). Niska razina TSH  u krvi govori o hipertireozi, a visoka razina o hipotireozi.

Pri utvrđivanju uzroka bolesti štitnjače pozitivni testovi anti-Tg i anti-TPO ukazuju na autoimunu bolest (Thyreoiditis chronica Hashimoto ili Morbus Basedow-Graves).

Određivanje tireoglobulina i kalcitonina od velikog je značaja za dijagnostiku i praćenje operiranih karcinoma štitnjače. Povišen Tg ukazuje na prisustvo metastaza ili povratak bolesti (palilarni ili folikularni karcinom), a povišen  kalcitonin na metastaze ili povratak medularnog karcinoma.

 

Hormone štitnjače i antitijela,u poliklinici SaNaSa radimo na aparatu  mini Vidas (Biomerieux). Testovi se izvode  automatski,  kvantitativni su i  bazirani  na ELFA metodi (Enzyme Linked Fluorescent Assay).

Opširnije
Helicobacter pylori

Helicobacter pylori

Helicobacter pylori (H. pylori) spiralna je bakterija koja je nađena na sluznici čovjekova želuca i jedina je bakterija koja može preživjeti u nepogodnoj kiseloj sredini u želucu. Ova bakterija dovodi do dugotrajne (hronične) upalne reakcije želuca (gastritisa).

Do infekcija tom bakterijom najčešće dolazi u djetinjstvu, ali se simptomi javljaju uglavnom u odrasloj dobi. Jedini nosilac te bakterije je čovjek. Način prijenosa Helicobacter pylori još nije potpuno istražen, no sve dosadašnje spoznaje govore, da se bakterija prenosi izravno od zaražene osobe na zdravu:

·         gastro-oralnim (želudac-usta) putem preko povraćenog sadržaja te nedovoljno sterilnim endoskopskim instrumentima tijekom endoskopije,

·         oralno-oralnim (usta-usta ) putem preko sline i ranica u sluznici usne šupljine i

·         fekalno-oralnim (stolica-usta) putem iz stolice zaražene osobe prljavim rukama.

Iako je H. pylori dokazana u vodi, hrani i mlijeku, izgleda da taj način prijenosa nema značajniju ulogu u prijenosu koliko činjenica da je učestalost veća u nižim socioekonomskim sredinama, gdje se stječe već u djetinjstvu.


Ako se ne liječi, infekcija bakterijom H. pylori u većine bolesnika traje doživotno.

Infekcija bakterijom H. pylori važan je rizični čimbenik za razvoj čira (ulkusa) na želucu i dvanaesniku. Infekcija bakterijom H. pylori povećava rizik od razvitka ulkusne bolesti od 4 do 10 puta, tako da 80%-85% bolesnika s ulkusom (čirom) želuca ima infekciju ovom bakterijom, kao i čak 90%-95% bolesnika s ulkusom (čirom) dvanaesnika. Infekcija s bakterijom H. pylori igra i značajnu ulogu u razvoju raka želuca, a povezana je i s rijetkim tipom limfatičkog tumora koji se naziva MALT limfomom.
Veza između H. pylori infekcije i gastroezofagealne refluksne bolesti vrlo je kompleksna i dosada nepotpuno istražena.

Većina ljudi ne mora imati simptome infekcije i upale sluznice želuca. Nije jasno zašto neki ljudi obole od čira na želucu, a neki ne. Simptomi koje bakterija uzrokuje su simptomi gastritisa – upale sluznice želuca ili želučane ulkusne bolesti. Najčešći simptom je nagrizajuća bol u trbuhu. Bol se pogoršava kada je želudac prazan, a smanjuje na pun želudac, nakon konzumiranja mlijeka ili antacida-lijekova koji neutraliziraju želučanu kiselinu. Ostali simptomi su gubitak težine, gubitak apetita, nadutost, podrigivanje, mučnina, povraćanje i žgaravica.

Dostupno je nekoliko vrsta testova za pomoć u dijagnostici H. pylori. To su:

·         endoskopija gornjeg dijela probavnog trakta (ezofagogastroduodenoskopija), postupak kojim se uz pomoć tanke fleksibilne cijevi s kamerom vizualizira izgled sluznice jednjaka, želuca i dvanaesnika i uzima komadić sluznice želuca za patohistološku analizu i izravan mikrobiološki dokaz bakterije;

·         serološki testovi – krvni testovi kojim se dokazuje postojanje specifičnih protutijela na H. pylori;

·         stolica na antigen H. pylori kojom se dokazuje postojanje antigena bakterije u uzorku stolice;

·         urea izdisajni test kojim se dokazuje prisutnost bakterije u želucu iz izdahnutog zraka prije i nakon uzimanja otopine 13C ureje. Test je jednostavan i pouzdan, a prisutnost bakterije dokazuje ugljikov dioksid u izdahnutom zraku koji nastaje razgradnjom uree.

Stolica na antigen H. pylori i urea izdisajni test koriste se i za kontrolu uspješnosti terapije nakon provedenog antibiotskog liječenja, ali najranije 6 sedmica nakon provedene terapije.

 



Opširnije

Kalendar

« Oktobar 2017 »
Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31